Svaka država, pa tako i naša, svoje prihode stječe u raznim oblicima – putem doprinosa (npr. doprinosi za mirovinsko osiguranje), naknada (npr. komunalna naknada), temeljem vlastitih državnih poduzeća (npr. Hrvatske šume), poreza i javnog duga. Javni dug je novac koji država duguje. To je kao kada osoba otvori kredit, samo što to radi država. 

Država može posuditi novac od drugih država, institucija poput banaka ili od građana putem izdavanja obveznica. Javni dug raste kada država troši više nego što zarađuje, kao što bi to bio slučaj ako redovito troši više novca nego što dobiva kroz primjerice poreze. 

A što su to zapravo porezi? Porezi su prisilna davanja koja građani plaćaju državi ne dobivajući protunaknadu. U suvremenim državama porezi su najvažniji izvor državnih prihoda, a od ostalih vrsta državnih prihoda razlikuju se po tome što se prikupljaju na osnovi prisile i što nisu protunaknada za neku državnu uslugu.

Dakle, porez je novčana obveza koju pojedinac ili poduzeće mora platiti državi. To je način na koji se prikupljaju sredstva koja država koristi za financiranje različitih javnih usluga koje mi kao građani koristimo svakodnevno.

Kada zarađujete novac ili obavljate određene financijske transakcije, dio tog novca ide državi u obliku poreza. To pomaže osigurati da društvo ima sredstava za pružanje potrebnih usluga i podršku za sve građane. Porezi obično ovise o prihodima ili dobiti pojedinca ili tvrtke, što znači da oni s većim prihodima obično plaćaju veće poreze, a oni s manjim prihodima plaćaju manje. To je način ravnoteže i pravednosti u financiranju zajedničkih potreba društva.

Prikupljanje poreza znači da svatko od nas daje malo novca državi. Ta se sredstva koriste za financiranje različitih važnih stvari koje koristi cijelo društvo. To uključuje stvari poput liječenja kad smo bolesni, obrazovanja od vrtića do fakulteta, održavanje sigurnosti u našim gradovima, muzeje, parkove te očuvanje čistog zraka. Kako bi država mogla osigurati sve te usluge i omogućiti nam pristojan i ugodan život, važno je da svi sudjelujemo plaćajući poreze.

Izravni porezi su oni koje pojedinci plaćaju osobno ili ih poslodavac umjesto njih uplaćuje izravno u državnu blagajnu. Nasuprot tome, neizravne poreze obično ne podnosi osoba koja ih uplaćuje u državni proračun, već ih najčešće prenosi na druge. Porezni obveznici za neizravne poreze, kroz cijene dobara i usluga, prevaljuju teret tih poreza na krajnjeg potrošača, odnosno na građane. Primjer najpoznatijeg neizravnog poreza je porez na dodanu vrijednost (PDV).

Porezni obveznik je pojedinac, odnosno fizička osoba, poduzeće ili druga pravna osoba koja je zakonski obavezna podmiriti porezne obveze prema državi ili lokalnim vlastima. Porezni obveznik ima određene financijske aktivnosti ili prihode koji podliježu oporezivanju, a time je dužan prijaviti svoje porezne obveze i platiti odgovarajuće poreze.

Porezni obveznik može biti fizička osoba koja ostvaruje dohodak, primjerice, plaću ili prihode od samostalne djelatnosti. Također, porezni obveznici mogu biti pravne osobe, poput podueća, koje plaćaju porez na dobit, porez na dodanu vrijednost (PDV), ili druge vrste poreza ovisno o vrsti njihove djelatnosti.

Važno je naglasiti da se porezi razlikuju ovisno o zemlji, regiji ili lokalnoj nadležnosti, te vrsti prihoda ili djelatnosti koja se oporezuje.

Uz oporezivanje, često se pojavljuje i pojam otpori i porezne evazije.

Otpor porezu je česta pojava, najviše iz razloga jer je prisilan i jer se smanjuje vlastita dobit. Država na osnovi svog financijskog suvereniteta, uzima od poreznih obveznika dio njihove ekonomske snage, te može ako je potrebno primijeniti i prisilu. 

Postoje različite stavke koje dovode do otpora, neke od njih su sljedeće:

1)   veće porezno opterećenje, postaje veći i sam porez

2)   veće odstupanje od nekog općeprihvaćenog  kriterija pravednosti, veći je i otpor

3)   Otpor ovisi o svrsi trošenja ubranih sredstava

4)   Otpor ovisi o moralu poreznih obveznika, a porezni moral je odnos poreznih obveznika prema obvezi plaćanja poreza

5)   Otpor ovisi o tehnici ubiranja poreza, to se nadovezuje na načelo ugodnog plaćanja poreza, da bude što „bezbolniji“ način ubiranja, npr. PDV

6)   Otpor ovisi o stručnosti administracije, da svatko uredno obavlja svoj posao

Izbjegavanje plaćanja poreza je svjesna radnja poreznog obveznika koju on vrši kako bi djelomično ili u potpunosti izbjegao plaćanje poreza. Ono može biti :

●       aktivno izbjegavanje plaćanja poreza , svjesna namjera poreznog obveznika da netočno prikaze bitne činjenice ili da ih prikrije pred poreznom i da na taj način smanji ili uopće ne plati porez

●       pasivno izbjegavanje plaćanja poreza, bit će prisutno ako su razlozi zašto porezni obveznik nije platio porez na vrijeme, neznanja, nedovoljne informiranosti poreznih obveznika, ako je kriva administracija i ako su propisi nevaljani.

Postoje dva načina izbjegavanja poreza, zakonita (dopuštena) i nezakonita porezna evazija. Nezakonita porezna evazija, iako poznatija pod nazivom, porezna utaja može biti :

a) potpuna porezna utaja ; kada se ne prijavljuje cjelokupan iznos ostvarenog prihoda koji treba oporezivati, kada se ne prijavljuje posjedovanje imovine koja je predmet oporezivanja, kad se prikriju bitne činjenice kao npr. događaji, djelatnosti koje služe kao povod za oporezivanje itd.

b) djelomična porezna utaja; je situacija kada osoba prijavljuje bitne podatke, ali o tome daje nepotpune podatke i na taj način utječe na smanjenje porezne obveze.

S druge strane imamo zakonitu poreznu evaziju. Koja je prikazana kao legalan način, izbjegavanja poreza. Može se prikazati na više načina:

●      promjena mjesta boravka/mjesta obavljanja određene djelatnosti kako bi smanjio ili se u cijelosti riješio obveze plaćanja poreza- takva mjesta u kojima se ne plaća porez ili je niži, nazivaju se poreznim oazama. Najpoznatije su; Monako, Aruba, Antigua, Kajmanski otoci.

●       Smanjenje potrošnje, tj, odustanak od nabave dobara za koje je potrebno plaćanje velikih poreza

●     Promjene tehničkog karaktera, ovdje se misli da neke stvari imaju predodređen točno odrečeni tip poreza i onda kada bi npr. proizvođač broda, proizveo brod od 7.99 m, umjesto 8m, ne bi bio dužan platiti porez.

●       Sredstva za podmirenje obrazovnih, zdravstvenih, humanitarnih svrha se ne oporezuju 

Odgovornost utajivača poreza i pomagatelja

Članak 37.

Tko zbog utaje poreza, pomaganja ili prikrivanja utaje umanji ili ne iskaže poreznu obvezu, jamči za taj manje plaćeni ili utajeni porez i pripadajuće kamate. kamate.

Prevaljivanje poreza je pojam koji se veže kada je osoba porezni obveznik različiti od osobe koja stvarno snosi porezni teret. Postoji nekoliko vrsta prevaljivanja poreza. Ovisno o tome je li zakonodavac htio da se prevali ili ne, može biti namjeravani i nenamjeravani; ovisno o pravcu u kojem se obavlja prevaljivanje mogu biti unaprijed, unazad i bočno; ovisno o tome koliko je puta bio prevaljen na nekog drugog subjekta jednostruko (npr. Obrntnik prevali cijenu svog proizvoda na kupca), dvostruko (poljoprivredni proizvođač – kupac preprodavač- finalni kupac)  i višestruko ( proizvođač- trgovac na veliko- trgovac na malo- kupac) 

Uz sam pojam porez, nameće se i pitanje, s kojim pravom država uvodi poreze i zašto? Tijekom niza razdoblja, razvilo se nekoliko teorija, koje pobliže objašnjavaju razloge zašto je porez prisutan. Prva teorije koja se javlja je

●      Teorija sile- država, kao vladajuća sila, nameće poreze „običnim ljudima,“ stanovništvu i na taj način prikazuje određeni moć.

●      Teorija cijene- porez je na neki način prikaz cijena za usluge koje država čini poreznim obveznicima.

●    Teorija žrtve- utvrđuje koliki bi iznos poreza trebao stvarno biti; ovdje se pojedinci zalažu za: apsolutno jednaku žrtvu ( svi bi trebali plaćati jednaki porez), proporcionalno jednaku žrtvu ( svi bi trebali plaćati porez u istom postotku na svoju osnovicu) i minimalnu žrtvu ( da bi se trebali prvo oporezovati bogatiji, zatim manje bogatiji i na kraju osobe slabije ekonomske snage).

●      Teorija reprodukcije poreza- prihodi od poreza bi se trebali uložiti u zadatke i mjere koje će dovesti do nacionalnog bogatstva.

●      Organska teorija- zajednički život i povezanost građana i države očituje se u izvršenju određenih zadataka, i upravo je plaćanje poreza jedan od tih zadataka koji tu povezanost omogućuje.

●      Socijalistička teorija- socijalisti smatraju da su porezi nepotrebni, te da bi ih trebalo ukinuti.

Stvarna nadležnost

Članak 51.

(1)  Poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza te primjenom ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja obavlja Ministarstvo financija Republike Hrvatske preko upravnih organa u svom sustavu.

(2)  Poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza koji su propisani odlukama predstavničkog tijela jedinica područne(regionalne) samouprave i predstavničkih tijela jedinica lokalnih samouprava obavljaju njihova porezna tijela. Obavljanje tih poslova može se povjeriti Poreznoj upravi na temelju suglasnosti ministra financija

Što je dvostruko oporezivanje?

Dvostruko oporezivanje je situacija u kojoj ista osoba bude oporezovana dva puta na isti prihod ili imovinu, i to prema zakonodavstvu dviju različitih država, tj. osoba u pravilu u istoj kalendarskoj godini plaća porez više puta. Takva situacija se odnosi na porez na dohodak, koji se plaćaju dva puta na isti izvor dohotka. To se najčešće događa u slučajevima kada: 

1. Osoba živi u jednoj zemlji, ali ostvaruje prihod u drugoj (npr. radi u inozemstvu, ali živi u svojoj matičnoj zemlji).

2. Poduzeće ima poslovanje u više zemalja (npr. otvori poduzeće u drugoj zemlji i ostvaruje prihod tamo).

I upravo zbog toga obje zemlje smatraju da imaju pravo oporezovati isti prihod.

Kako funkcionira dvostruko oporezivanje?

1. Do dvostrukog oporezivanja često dolazi jer se poduzeća smatraju odvojenim pravnim subjektima od svojih dioničara. Kao takva, poduzeća plaćaju porez na svoju godišnju zaradu, baš kao i pojedinci. To sve zapravo stvara problem poreznim obveznicima i može dovesti do povećanja cijena dobara i usluga, i u suštini obeshrabruje da dolazi do prekograničnog ulaganja i kretanja kapitala i krši načelo porezne pravednosti.

2. Dvostruko oporezivanje se općenito smatra negativnim elementom poreznog sustava i nastoji se izbjeći što je više moguće.

Postoje dvije vrste dvostrukog oporezivanja:

a) Međunarodno dvostruko oporezivanje = nastaje djelovanjem poreznih vlasti različitih država. S ovom vrstom se najviše susreću međunarodna poduzeća (isti porezni obveznik plaća isti ili istovrsni porez na isti objekt za isto vremensko razdoblje dvjema državama).

b) Unutarnje dvostruko oporezivanje= nastaje djelovanjem jedne ili više poreznih vlasti iste države

Problem međunarodnog dvostrukog oporezivanja

Jačanje globalizacije, mobilnost ljudi i kapitala, snažno su doprinijele jačanju problema međunarodnog dvostrukog oporezivanja. Kako smo rekli da se dvostruko oporezivanje smatra negativnim elementom, počele su se razvijati metode izbjegavanja međunarodnog dvostrukog oporezivanja koje otklanjaju ili ublažavaju njegove posljedice. Postoji metoda izuzimanja, metoda uračunavanja (odbitka) koje se najčešće koristi i metoda sniženih stopa koja se rijetko primjenjuje.

Upravljanje međunarodnim dvostrukim oporezivanjem

Kako bi se izbjegli problemi povezani s međunarodnim dvostrukim oporezivanjem, države širom svijeta potpisale su brojne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ti ugovori često se temelje na modelima koje je razvila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) ili modelima UN-a. Kroz ove sporazume, zemlje pristaju ograničiti svoje porezne zahtjeve u vezi s međunarodnim poslovanjem, kako bi potaknule trgovinu među njima i izbjegle oporezivanje dvaput na isti prihod.

Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja su napravljeni kako bi smanjili ili eliminirali nezakonite porezne prakse, spriječili poreznu evaziju i osigurali stabilnost poreznog sustava. Također, važno je napomenuti da pravo EU ima prednost nad nacionalnim zakonodavstvom, što uključuje i ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje su sklopile zemlje članice Unije.

Prema Ustavu RH ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja po pravnoj su snazi iznad domaćih propisa i Republika Hrvatska je dosad sklopila i preuzela više od 60 ugovora o dvostrukom oporezivanju.

Ustav Republike Hrvatske

Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

ŠTO JE DOHODAK?

Najjednostavnije rečeno, dohodak je iznos novca koji neka osoba ostvari svojim radom. To može biti zarada poduzetnika, zaposlenika u upravi, zarada od imovine ili od različitih ulaganja.Takve zarade su oporeziva dobra, što znači da su obuhvaćena obvezom plaćanja poreza na dohodak. Dobar primjer je davanje stana u najam, što je oporezivo ili po stvarno ostvarenom dohotku ili paušalno.^[1]

KOLIKE SU POREZNE STOPE?

Dohodak se utvrđuje putem:

1. godišnjeg dohotka koji je ostvaren primicima od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti i ostalim primicima koji se ne smatraju konačnim s dvije porezne stope: 20 % na godišnji iznos do 50.400,00 eura i stopi od 30 % za iznose iznad.^[2]

Međutim, predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave ovlaštena su samostalno propisati visinu porezne stope i to u okvirima:

Tablica 1. Okvir visine porezne stope odlukom predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.^[3]

Ako jedinice lokalne samouprave ne donesu odluku do kraja studenog tekuće godine, sa stupanjem na snagu 1. siječnja iduće godine, onda se primjenjuju stope  od 20% do 50.400,00 eura porezne osnovice i 30% za iznad.^[4]

2. konačnog dohotka koji je ostvaren primicima od imovine i imovinskih prava, primicima od kapitala i drugim koji se smatraju konačnim. Kod konačnog dohotka porezna stopa ovisi o izvoru dohotka^[5]:

Tablica 2. Primjeri poreznih stopa konačnog dohotka

OSOBNI ODBITAK KOD GODIŠNJEG DOHOTKA

Poreznom obvezniku se ostvareni dohodak umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini od 560,00 eura i to za svaki mjesec poreznog razdoblja, odnosno u pravilu 1 godine. Ovisno o povećanju broja uzdržavanih članova uže obitelji i djece, uvećava se visina osobnog odbitka poreza na dohodak. Primjer za to je da za prvo uzdržavano dijete uvećava osnovni osobni odbitak od 560,00 eura za 280,00 eura, što znači da je osobni odbitak poreznog obveznika 840,00 eura.

TKO JE TO POREZNI OBVEZNIK?

Porezni obveznik je:^[7]

1. Fizička osoba^[8] koja ostvaruje oporezivi dohodak. Kao što je već navedeno, oporezivi dohodak može biti ostvaren od samostalnog rada, nesamostalnog rada, imovinskih prava, kapitala i drugih. Ako više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedno, svaka osoba je porezno obvezna za svoj udio u ostvarenom dohotku.

2. Nasljednik za sve porezne obveze koje proizlaze iz ostaviteljeva ostvarena dohotka do njegove smrti. Isto tako, nasljednik je porezni obveznik za sve prihode koji mu pritječu iz naslijeđenih izvora dohotka.

Osim osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju prebivalište ili uobičajeno boravište (rezidenta) i nerezidenti mogu biti porezni obveznici poreza na dohodak ako ostvaruju prihode koji se smatraju oporezivim dohotkom i ostvare ih u tuzemstvu.^[9]

Zakon o porezu na dohodak

Pojam poreznog obveznika

Članak 2.

(1) Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak.

(2) Ako više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svaka fizička osoba zasebno i to za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku.

(3) Porezni obveznik je i nasljednik za sve porezne obveze koje proizlaze iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Nasljednik je istodobno i porezni obveznik za dohodak koji mu pritječe iz naslijeđenih izvora dohotka. Predujam poreza na dohodak odnosno porez na dohodak nasljedniku se utvrđuje po istom izvoru dohotka koji se utvrđivao ostavitelju.

KOJI JE DOHODAK OPOREZIV?^[10]

U Republici Hrvatskoj je oporeziv samo onaj ostvaren na tržištu – tržišni dohodak:

1. dohodak od nesamostalnog rada^[11],

Nesamostalan rad je svaki odnos u koje posloprimac obvezan raditi po uputama poslodavca. U posloprimce se uvrštavaju i umirovljenici te zastupnici u predstavničkim tijelima se oporezuju na dohodak dobiven po osnovi te djelatnosti.

Primici su sve koristi koje zaposlenik dobiva od nesamostalnog rada poput plaće i pogodnosti uz plaću.^[12]

Izdaci u kontekstu nesamostalnog rada su obvezni doprinosi^[13].

2. dohodak od samostalne djelatnosti^[14],

Uobičajeno se smatraju samostalnim djelatnostima obrtničke djelatnosti, djelatnosti slobodnih zanimanja u koje spadaju odvjetnici, liječnici, računovođe, poljoprivredne i šumarske djelatnosti te druge samostalne djelatnosti u koje spadaju djelatnosti članova javne vlasti, djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora pravnih osoba i povremene samostalne djelatnosti u koje spadaju povremene autorske djelatnosti znanstvenika, umjetnika, novinara i druge.

3. dohodak od imovine i imovinskih prava^[15]

Odnosi se na ostvarivanje dohotka bez rada, poput dohotka od najma ili zakupa, zato se naziva i pasivni dohodak. Isto tako, tu spada i dohodak od autorskih prava^[16]  te dohodak od prava industrijskog vlasništva^[17].

4. dohodak od kapitala/ financijske imovine^[18]

Kod oporezivanja dohotka od kapitala najvažnije je oporezivanje dividendi i kamata^[19].

5. drugi dohodak

KADA DOLAZI DO OSOBNOG OSLOBOĐENJA OD POREZA NA DOHODAK?

Tablica 3. Primjeri neoporezivih primitaka.

Tablica 4. Primjeri primitaka koji su oslobođeni oporezivanja porezom na dohodak

^[1] Što znači da je unaprijed određena porezna obveza koja je jednaka za sve paušalno oporezovane porezne obveznike i ne utvrđuje se točan iznos ostvarenog dohotka.

^[2] Zakon o porezu na dohodak (dalje u tekstu: ZPD), čl. 19.

^[3] ZPD, čl. 19.a st. 2.

^[4] ZPD, čl. 19.a. st. 3. i st. 5.

^[5] ZPD. čl. 12. st. 4. i st. 5.

^[6] ZPD, čl. 62.

^[7] Zakon o porezu na dohodak (dalje u tekstu: ZPD), čl. 2.

^[8] Pravni subjekt; nositelj prava i obveza.

^[9] ZPD, čl. 3. i čl. 4., područje RH.

^[10] ZPD, čl. 5.

^[11] ZPD, čl. 21.

^[12] Poput dodatka za prekovremeni rad, rad vikendom, praznicima.

^[13] Na primjer, doprinosi za mirovinsko osiguranje, doprinosi za zdravstveno osiguranje i doprinosi za osiguranje u slučaju nezaposlenosti.

^[14] ZPD, čl. 29..

^[15] ZPD, čl. 56.-59.

^[16] Prava autora na njihovim djelima iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja.

^[17] Obuhvaća prava zaštite: izuma, zaštitnih znakova, uzoraka i modela i sličnih.

^[18] ZPD, čl. 64.-69.

^[19] Naknada za korištenje tuđe stvari.

^[20] Ono što se prima u novcu.

^[21] Članak 8. Zakon o porezu na dohodak, NN 114/23

^[22] Isplata profita vlasniku dionice; vrijednosni papir koji sadrži prava i obveze dioničara.

^[23] Vlasničkog udjela.

^[24] Članak 9., Zakon o porezu na dohodak, NN 114/23

Porez na dobit jedna je od poreznih obveza s kojima se građani najčešće susreću, a ako već nemaju iskustva s njegovim plaćanjem, barem su za njega čuli. Uz porez na dodanu vrijednost, porez na dobit dio je prihoda državnog proračuna pa je s obzirom na to iznimno bitan za ispunjavanje socijalnih ciljeva Republike Hrvatske budući da je taj porez dio novca koji postaje mirovina, dječji doplatak te naknade za nezaposlene.

ZA KOGA POSTOJI OBVEZA PLAĆANJA POREZA NA DOBIT?

Porez na dobit jedan je od poreza koji plaća veći broj hrvatskih građana. Porezni obveznici ovog poreza mogu se podijeliti u nekoliko skupina:

1. Osoba ili poduzeće koje ima prebivalište, boravište ili sjedište u RH, a svoju gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i s ciljem ostvarivanja neke zarade
2. Podružnica inozemnog poduzetnika u RH – tzv. nerezident^[1]
3. Osoba koja utvrđuje dohodak na temelju samostalne djelatnosti te izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak, a njezina ukupna primanja u prošloj godini veća su od 1.000.000 eura
4. Poduzetnik koji nije porezni obveznik poreza na dohodak, a njegova dobit se ne oporezuje niti prema drugim propisima

Zakon o porezu na dobit

Članak 2.

(1) Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.

(2) Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).

(3) Porezni obveznik je i fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu samostalnu djelatnost ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.

(4) Fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka obveznik je plaćanja poreza na dobit ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 1.000.000 eura​.

(5) Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(6) Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.

(7) Osobe navedene u stavku 5. i stavku 6. ovoga članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.

(8) Investicijski fondovi bez pravne osobnosti koji su osnovani i posluju u skladu sa zakonom po kojem su osnovani nisu obveznici poreza na dobit.

(9) Porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik ili njegov pravni slijednik​ koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do 8. ovoga članka, a koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje.

Članak 3.

(1) Rezidenti su u smislu članka 2. stavka 1. ovoga Zakona pravne i fizičke osobe čije je sjedište upisano u sudski ili drugi registar ili upisnik u Republici Hrvatskoj ili kojima se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u Republici Hrvatskoj. Rezidenti su i poduzetnici fizičke osobe s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj čija je djelatnost upisana u registar ili upisnik.

(2) Nerezidenti su osobe kojima nije utvrđena rezidentnost prema stavku 1. ovoga članka, prema posebnom zakonu ili međunarodnom ugovoru.​

KAKO SE RAČUNA IZNOS POREZA NA DOBIT?

Porezna osnovica^[2] za izračunavanje iznosa poreza na dobit je razlika između prihoda i rashoda^[3]. Ako se radi o osobi ili poduzeću iz RH, računa se dobit ostvarena i u RH i u inozemstvu, a ako se radi o nerezidentu onda u poreznu osnovicu ulazi samo dobit ostvarena u RH.

*VAŽNO! Ako u prethodnoj godini niste ostvarili prihode veće od 1.000.000 eura, možete osnovicu računati prema tzv. novčanom načelu. Novčano načelo je jedan od načina smanjenja porezne osnovice pa prema tome i smanjenja iznosa koji ste dužni platiti kao porez na dobit. Novčano načelo znači da vaši gubitci i dobitci ulaze u poreznu osnovicu tek u trenutku kada ste na račun primili ili s računa isplatili novac. Zbog toga se početna porezna osnovica uvećava ili umanjuje za određene nenovčane transakcije i nerealizirane dobitke/gubitke te određene novčane transakcije i realizirane dobitke/gubitke.

Primjer: Porezni obveznik je u poreznom razdoblju ostvario prihode od 130.000 eura, a rashode od 100.000 eura pa je u prijavi poreza na dobit iskazao dobit od 30.000 eura.

Međutim, u tom razdoblju on nije naplatio potraživanja^[4] u iznosu od 25.000 eura, ali je podmirio svoj dug u iznosu od 85.000 eura, a preostalih 15.000 eura nije podmirio.

Prema novčanom načelu njegovi stvarni prihodi iznose 105.000 eura, a njegovi izdatci 85.000 eura pa je njegova porezna osnovica 20.000 eura što je manje nego bez primjene novčanog načela.

Ukoliko želite početi utvrđivati svoju poreznu osnovicu prema novčanom načelu, o tome morate izjavom obavijestiti Poreznu upravu najkasnije 15 dana nakon početka nove godine u kojoj želite primijenjivati novčano načelo!

Također je važno da u slučaju utvrđivanja negativne osnovice – kada su rashodi veći od prihoda – dolazi do tzv. poreznog gubitka. Porezni gubitak prenosi se na prijavu poreza za sljedeću godinu i nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u sljedećih pet godina.

Nakon utvrđivanja porezne osnovice, na nju se primjenjuje porezna stopa. Postoje dvije porezne stope koje ovise o iznosu prihoda osobe ili tvrtke u relevantnoj kalendarskoj godini.

Te porezne stope su:

1. Stopa od 10% ako su ostvareni prihodi do 1.000.000 eura​
2. Stopa od 18% ako su ostvareni prihodi veći od 1.000.000 eura

Primjer: Poduzetnik iz prethodnog primjera ostvario je prihode manje od 1.000.000 eura pa se na njegovu poreznu osnovicu primjenjuje stopa od 10%. Budući da je on upotrijebio novčano načelo, njegova je porezna osnovica 20.000 eura. Ta se porezna obveznica množi s 0.1 te se time dobije iznos porezne obveze od 2.000 eura za tu kalendarsku godinu.

Zakon o porezu na dobit

Članak 5.

(1) Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu.

(3) Poreznu osnovicu nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a utvrđuje se prema odredbama ovoga Zakona.

(7) Porezni obveznik koji u prethodnom poreznom razdoblju nije ostvario prihode veće od 1.000.000 eura​ može poreznu osnovicu utvrditi prema novčanom načelu.

(8) Porezna osnovica iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje se tako da se porezna osnovica iz stavka 1. ovoga članka prije propisanih dodatnih uvećanja ili umanjenja uveća ili umanji za određene nenovčane transakcije i nerealizirane dobitke/gubitke te određene novčane transakcije i realizirane dobitke/gubitke.

Članak 17.

(1) Ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna osnovica, porezni obveznik ima porezni gubitak.

(2) Porezni gubitak prenosi se i nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u sljedećih pet godina, ako Zakon ne određuje drukčije.

Članak 28.

Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi:

1. 10% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 1.000.000 eura​, ili

2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi veći od 1.000.000 eura.

ZA KOGA POSTOJE POREZNE OLAKŠICE I OSLOBOĐENJA OD PLAĆANJA POREZA NA DOBIT?

U svrhu ravnomjernog razvoja svih dijelova države poduzetnici koji obavljaju djelatnost na određenim područjima u Republici Hrvatskoj, imaju pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na dobit ili na porezne olakšice u odnosu na taj porez.

Prema najnovijem uređenju u tu skupinu spadaju sljedeći porezni obveznici:

1. Osobe su oslobođene plaćanja poreza na dobit ako ispunjavaju sve navedene kriterije:
1. Obavljaju djelatnost na području Grada Vukovara
2. Imaju više od pet zaposlenika na neodređeno
3. Više od 50% zaposlenika ima prebivalište i boravište na potpomognutom području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti^[5] ili u Gradu Vukovaru.
2. Osobe plaćaju samo pola od propisane stope poreza na dobit ako ispunjavaju sve navedene kriterije:
1. Obavljaju djelatnost na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti
2. Imaju više od pet zaposlenika na neodređeno
3. Više od 50% zaposlenika ima prebivalište i boravište na potpomognutom području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti ili u Gradu Vukovaru.

Članak 28.a.

(1) Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, a koji zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i borave na potpomognutom području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti, odnosno na području Grada Vukovara, ne plaćaju porez na dobit.

(2) Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, a koji zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i borave na potpomognutom području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti, odnosno na području Grada Vukovara, plaćaju 50% od propisane stope poreza.

KOME, KADA I KAKO SE PLAĆA POREZ NA DOBIT?

Porez na dobit plaća se za prijašnju kalendarsku godinu. Iznos poreza utvrđuje porezni obveznik u poreznoj prijavi koja se šalje podružnici Porezne uprave prema prebivalištu tj. boravištu ili putem portala e-Porezna koji je dio sustava e-Građani. Rok za podnošenje porezne prijave je 4 mjeseca od kraja prošle kalendarske godine, znači do 30. travnja tekuće godine. Na dan podnošenja porezne prijave porezni obveznik dužan je i platiti porez.

Porezna prijava ispunjava se prema obrascu za prijavu poreza na dobit koji možete naći na web-stranicama Porezne uprave pod nazivom Obrazac PD. Ukoliko koristite novčano načelo za računanje porezne osnovice, koristite Obrazac PD-NN. Uz prijavu poreza na dobit podnosi se i bilanca^[6] te račun dobiti i gubitka.

Također, porezni obveznik dužan je platiti predujam poreza. Predujam poreza iznos je novca koji se utvrđuje na bazi prošlogodišnjeg iznosa Vašeg poreza na dobit tako da se prošlogodišnji iznos poreza podijeli sa 12 (za 12 mjeseci). On se plaća mjesečno za protekli mjesec. Porezni obveznici koji su tek ove godine počeli obavljati djelatnost ne plaćaju predujam poreza sve dok ne podnesu svoju prvu poreznu prijavu za porez na dobit odnosno do sljedeće godine.

Predujam poreza oduzima se od nove porezne obveze pa ste tako dužni platiti samo razliku između ukupnog predujma koji ste platili za neku godinu i poreza na dobit koji ste dužni za tu godinu. Ako je ukupni predujam veći od porezne obveze možete tražiti povrat viška ili tražiti da se taj višak uračuna u porez koji ćete plaćati za sljedeću godinu.

Zakon o porezu na dobit

Članak 32.

(1) Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje, prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno razdoblje i propisanoj stopi u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Porezni obveznik dužan je utvrditi poreznu obvezu i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave.

Članak 34.

(1) Porezni obveznik plaća predujam poreza na osnovi porezne prijave za prethodno porezno razdoblje. Predujam se plaća mjesečno do kraja mjeseca za protekli mjesec, u svoti koja se dobije kada se porezna obveza za prethodno porezno razdoblje podijeli s brojem mjeseci istoga razdoblja.

(3) Porezni obveznik koji počinje obavljati djelatnost ne plaća predujmove do prve porezne prijave.

Članak 35.

(1) Porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u roku u kojemu podnosi poreznu prijavu.

(2) Prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit.

(4) Obveza za plaćanje poreza utvrđenog u poreznoj prijavi za pojedino porezno razdoblje smanjuje se za plaćeni predujam poreza na dobit.

(5) Više plaćeni predujam poreza od obveze na osnovi porezne prijave vraća se poreznom obvezniku na njegov zahtjev ili se uračunava u sljedeće razdoblje.

(6) Uz prijavu poreza na dobit podnosi se i bilanca te račun dobiti i gubitka.

KOJE SU POSLJEDICE NEPOŠTIVANJA POREZNE OBVEZE?

Posljedica kršenja porezne obveze odnosno neplaćanje iste je novčana kazna u iznosu od 260 do 26.540 eura. Ta će Vam kazna biti dosuđena u sljedećim slučajevima:

1. Ako ne utvrdite ili netočno utvrdite poreznu osnovicu
2. Ako ne utvrdite ili netočno utvrdite obvezu poreza po odbitku
3. Ako ne utvrdite ili netočno utvrdite iznos poreza koji ste dužni platiti
4. Ako ne platite cijeli iznos porezne obveze
5. Ako porez ne platite u roku
6. Ako ne platite predujam poreza u roku

Ako neki od navedenih prekršaja ponovite, najmanja novčana kazna koja Vam može biti dosuđena je 390 eura, a najviša 39.810 eura.

Zakon o porezu na dobit

Članak 38.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura do 26.540,00 eura kaznit će se pravna osoba i fizička osoba obveznik poreza na dobit:

1. ako ne utvrdi poreznu osnovicu sukladno odredbama ovoga Zakona (članak 5. stavci 1., 2. i 4.),

2. ako ne utvrdi u propisanom roku obvezu poreza po odbitku u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ga ne uplati u utvrđenoj svoti (članak 31. stavak 11.),

3. ako nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne utvrdi poreznu obvezu u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ne uplati porez u utvrđenoj svoti i u propisanom roku (članak 32.),

4. ako u propisanom roku ne uplati predujam poreza (članak 34. stavak 1.),

5. ako ne izvijesti Poreznu upravu u slučaju promjene pravnog oblika, likvidacije, stečaja, spajanja, pripajanja ili podjele u propisanom roku (članak 39. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura do 2.650,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba i fizička osoba obveznik poreza na dobit novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura do 39.810,00 eura, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura do 3.980,00 eura.

ŠTO JE POREZ NA DOBIT PO ODBITKU?

Porez po odbitku podvrsta je poreza na dobit koji plaćaju hrvatski građani koji inozemnom poduzeću isplaćuju kamate*, dividende, udjele u dobiti ili naknadu koja se temelji na nekom pravu intelektualnog vlasništva^[7].

*VAŽNO! Porez po odbitku ne odnosi se na sve vrste kamata koje se mogu isplatiti inozemnom poduzeću. Od obveze plaćanja poreza na dobit po odbitku oslobođeni su građani čija se inozemna plaćanja sastoje samo od sljedećih vrsta kamata:

1. na robne kredite za kupnju dobara koja služe za obavljanje djelatnosti
2. na kredite koje daje inozemna banka ili druga financijska institucija
3. imateljima obveznica, državnih i korporativnih, inozemnim pravnim osobama.

Porez na dobit po odbitku plaća se u odnosu na dobit koju ostvaruje inozemni primatelj, a porezna osnovica jest bruto iznos^[8] naknade koja se plaća inozemnoj tvrtki.

Porez na dobit po odbitku računa se po tri različite stope:

1. Stopa od 10% primjenjuje se ako je porezna osnovica naknada nastala od dividendi ili udjela u dobiti. Također, stopa od 10% primjenjuje se i u slučaju isplate naknade za nastupe inozemnih izvođača koji nisu fizičke osobe.
2. Stopa od 25% primjenjuje se na sve vrste naknada i usluga koje se oporezuju ovim porezom kada se te naknade plaćaju osobama koje imaju sjedište u državama koje se nalaze na EU popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe^[9], a s kojima Republika Hrvatska ne primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.​
3. Stopa od 15% primjenjuje se u svih slučajevima koji ne spadaju u jednu od prijašnjih kategorija.

Zakon o porezu na dobit

Članak 31.

(1) Porez po odbitku u smislu ovoga Zakona jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u Republici Hrvatskoj.

(2) Porezni obveznik poreza po odbitku je isplatitelj.

(3) Porezna osnovica poreza po odbitku je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu – inozemnom primatelju.

(4) Porez po odbitku iz stavka 1. ovoga članka plaća se na kamate, dividende, udjele u dobiti te na autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva (prava na reprodukciju, patente, licencije, zaštitni znak, dizajn ili model, proizvodni postupak, proizvodne formule, nacrt, plan, industrijsko ili znanstveno iskustvo i druga slična prava) koje se plaćaju inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe.

^[1] Poduzeće čije sjedište nije upisano u RH ili kojima se uprava ne nalazi u Republici Hrvatskoj. Također i poduzetnici, fizičke osobe, koje nemaju prebivalište ili boravište u RH, te je njihova djelatnost upisana u registar izvan RH.

^[2] Iznos novca na temelju kojeg se računa iznos poreza koji ste dužni platiti

^[3] Troškovi

^[4] Novac koji treće osobe duguju njemu

^[5] Mjesta koja se po indeksu razvijenosti nalaze u donjoj četvrtini ispodprosječno razvijenih dijelova RH. U I. skupina pripadaju: Babina Greda, Berek, Biskupija, Brinje, Cetingrad, Cista Provo, Civljane, Crnac, Čađavica, Dežanovac, Donja Motičina, Donja Voća, Donji Kukuruzari, Donji Lapac, Draž, Drenovci, Drenje, Dvor, Đulovac, Ervenik, Glina, Gornji Bogićevci, Gračac, Gradina, Gunja, Gvozd, Hrvatska Dubica, Jagodnjak, Jasenovac, Kapela, Kijevo, Kistanje, Krnjak, Lećevica, Levanjska Varoš, Lokvičići, Lovreć, Lukač, Majur, Markušica, Mikleuš, Negoslavci, Nova Bukovica, Nova Rača, Okučani, Petlovac, Plaški, Podgorač, Podravska Moslavina, Popovac, Proložac, Saborsko, Severin, Sopje, Stara Gradiška, Staro Petrovo Selo, Suhopolje, Sunja, Šodolovci, Špišić Bukovica, Štitar, Tompojevci, Trnava, Trpinja, Udbina, Unešić, Velika Pisanica, Viljevo, Voćin, Vojnić, Vrbje, Vrhovine, Zagvozd, Zažablje, Zrinski Topolovac i Žumberak.

^[6] Popis svega što neka tvrtka ili poduzetnik ima i kako je to financirano.

^[7] Npr. autorsko pravo, pravo na reprodukciju, patent, licencija, zaštitni znak, dizajn, model, proizvodni postupak, proizvodna formula, nacrt, plan, znanstveno iskustvo itd. koji postoje u odnosu na neki proizvod zbog toga što je jedinstven pa se njegovo korištenje s ciljem zarade naplaćuje.

^[8] Bruto iznos jest cjelokupni iznos bez oduzimanja mogućih troškova koji su postojali.

^[9] Zemlje koje nisu ispunile svoje obveze u pogledu ispunjavanja kriterija za dobro porezno upravljanje u određenom vremenskom okviru i zemlje koje su to odbile. Popis krajem prosinca 2024. godina sadrži sljedeće zemlje: Američka Samoa, Angvila, Fidži, Palau, Panama, Rusija, Samoa, Trinidad i Tobago, Američki Djevičanski Otoci, i Vanuatu. Od navedenih, RH ima ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo s Rusijom. Popis uvijek možete naći na stranicama Europske Komisije.

ŠTO JE POREZ NA PROMET ?

Porezi na promet su porezi koji se plaćaju na cijenu dobara ili usluge koja se razmjenjuje i čiji teret najčešće snosi kupac – krajnji potrošač. Razlikuju se na više osnova : prema određivanju osnovice, broju poreznih stopa i točki ubiranja. Također, razlikuju se opći i posebni porezi na promet. Opći porezi na promet zahvaćaju općenito sve proizvode i usluge u prometu, npr. porez na dodanu vrijednost, dok posebni zahvaćaju točno određenu robu u prometu, npr. posebni porez na kavu i bezalkoholna pića.^[1]

Porezna osnovica se može zaračunati na temelju jedinice proizvoda, tzv. jedinični porez ili na temelju vrijednosti proizvoda, tzv. ad valorem porez. Posebni porezi na promet, odnosno trošarine se većinom izražavaju jediničnim porezom.

Porezne stope mogu se jednako primjenjivati na kupnju svih proizvoda i tada se radi o općem porezu na promet. Isto tako, porezne stope mogu biti različite ovisno o skupini proizvoda koje su predmet oporezivanja, npr. različita porezna stopa za mlijeko i za bombonijeru. Tada se radi o selektivnom porezu na promet.

Prema točci ubiranja porezi na promet mogu biti jednofazni ili višefazni. Višefazni porez na promet znači da se porez ubire na isti proizvoda u više faza proizvodno-prometnog lanca,^[2] dok se kod jednofaznih ubire samo u jednoj fazi.

ŠTO SU TROŠARINE?

Trošarine su posebni porezi na promet koji se primjenjuju na kupnju točno određenog dobra, a različite su od ostalih posebnih poreza na promet zato što su ujendačeni na razini Europske unije ; direktivama su utvrđeni minimalni iznosi trošarina. Ta točno određena dobra su alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i duhanski proizvodi te energenti i električna energija^[3]

OPOREZIVANJE ALKOHOLA I ALKOHOLNIH PIĆA

Alkoholom i alkoholnim pićima smatraju se pivo, vino, ostala pića dobivena vrenjem, međuproizvodi te etilni alkohol.^[4]

Tablica 5. Prikaz trošarinske osnovice i trošarine^[5]

OPOREZIVANJE DUHANA I DUHANSKIH PROIZVODA

Duhanskim prerađevinama smatraju se cigarete, cigare, cigarilosi i duhan za pušenje, dok su duhanski proizvodi oni proizvodi koji su namjenjeni udisanju pare, bez procesa izgaranja duhana, i koji se smatraju supstitutima za duhanske prerađevine.^[6]

Tablica 6. Prikaz trošarinske osnovice i trošarine

OPOREZIVANJE ENERGENATA I ELEKTRIČNE ENERGIJE

Trošarina se plaća na energente koji se koriste kao pogonsko gorivo ili gorivo za grijanje i elektičnu energiju koji su proizvedeni, uneseni ili uvezeni u Republiku Hrvatsku.^[7]

Tablica 7. Prikaz trošarinske osnovice.

^[1] Kesner Škreb, M., 2002.

^[2] Dobavljač, proizvođač, veleprodaja, maloprodaja pa kupac. Ne mora svaka faza biti prisutna.

^[3] Zakon o trošarinama (dalje u tekstu: ZT), čl. 4., 5.

^[4] ZT, čl. 61.

^[5] Uredba o visini trošarine na alkohol i alkoholna pića

^[6] ZT, čl. 82.

^[7] ZT, čl. 96.

POSEBNI POREZ NA MOTORNA VOZILA^[1]

Predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u RH, a koja se registriraju sukladno posebnim propisima, a ona su : osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana ponajprije za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila poput karavana, kombija i trkaćih automobila (osim sanitetskih vozila, i vozila prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom), zatim motocikli (i mopedi), bicikli i slična vozila s pomoćnim motorom te “pick up” vozila s dvostrukom kabinom, ali i neka druga. Međutim, motorna vozila koja se isključivo pokreću na električni pogon, motorna vozila čija je emisija ugljičnog dioksida O grama po kilometru te motorna vozila proizvedena prije 30 i više godina (oldtimeri) nisu predmet oporezivanja ovim porezom.

Porez se utvrđuje na temelju emisije ugljičnog dioksida, prodajne cijene motornog vozila, snage motora u kilovatima, obujma motora i razine emisije ispušnih plinova. Porez za rabljena vozila se plaća u iznosu ostatka posebnog poreza prema postotku pada vrijednosti usporedivog motornog vozila od čije je registracije proteklo isto vrijeme.

                                                                  POSEBNI POREZ NA KAVU I BEZALKOHOLNA PIĆA^[2]

Ovaj porez se odnosi na kavu i to na prženu kavu, ekstrakte, esencije, koncentrate od kave i pripravke na temelju njih te nadomjesci kave koji sadrže kavu.^[3] Također se odnosi i na bezalkoholna pića, a ona su pića s udjelom alkohola do 1,2 %, osim ako su mješavine pića pa je tada udio alkohola limitiran do 0,5 %. Dodatno, sirupi i koncentrati, grašci i granule namijenjene za pripremu bezalkoholnih pića se isto smatraju bezalkoholnim pićima.

Tablica 8. Prikaz porezne osnovice

POSEBNI POREZ NA PREMIJE OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI I PREMIJE KASKO OSIGURANJA CESTOVNIH VOZILA^[4]

Ovaj porez se plaća na premije utvrđene ugovorom s društvom za osiguranje o obveznom osiguranju cestovnih motornih vozila te na premije utvrđene ugovorom s društvom za osiguranje  za kasko osiguranje cestovnih motornih vozila^[5]. Te premije su porezne osnovice za utvrđivanje premije osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno za utvrđivanje premije kasko osiguranja cestovnih vozila. Porezna stopa iznosi 15% ugovorene premije osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno 10% od ugovorene premije kasko osiguranja cestovnih vozila.

^[1] Zakon o posebnom porezu na motorna vozila

^[2] Zakon o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (dalje u tekstu: ZPPKBP)

^[3] Ali samo one tarifnih oznaka propisanih ZPPKBP

^[4] Zakon o porezu na premije osiguranja od automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih vozila

^[5] Dodatno osiguranje motornih vozila kojim se dobiva naknada za materijalnu štetu i kada ju je osiguranik prouzročio.