U svakoj državi postoje oni koji vladaju i oni kojima se vlada. Pitanje koje se postavlja je kako osigurati da oni koji vladaju ne zloupotrijebe svoju vlast. Kad bi sva vlast bila koncentrirana u rukama jednog čovjeka ili jedne institucije, vrlo su velike šanse da bi se ona pretvorila u tiraniju te osobe/institucije.

Iz tog razloga vlast se dijeli na tri dijela ili grane, a to su: 

       1.   izvršna vlast
       2.   zakonodavna vlast
       3.   sudbena vlast.

Da pojasnimo, svaka od navedenih grana nosi dio vlasti, ali ne i svu vlast. Svaka od njih je također uspostavljena na način da pazi što rade druge dvije i zaustavi ih ako pretjeraju na neki način. Možemo to usporediti sa tronožnim stolcem. Kada bi ijedna noga stolca bila dulja ili kraća od drugih dviju, odnosno kada bi jedna grana vlasti imala veće ovlasti od drugih dviju – stolac ne bi mogao stajati uspravno. 

Ovo se naziva sistem provjera i ravnoteža, zato što svaka grana provjerava druge dvije i koči ih ako je to potrebno, čime se ostvaruje ravnoteža.

U Republici Hrvatskoj izvršna vlast podijeljena je između Vlade RH i Predsjednika RH. Zakonodavna vlast povjerena je Hrvatskom saboru, a sudovi su nositelji sudbene vlasti. 

Kada čitamo Ustav možemo uočiti kako se mnoge ovlasti Predsjednika ograničavaju na način da mu je za donošenje odluke potrebna suglasnost Hrvatskog sabora, prijedlog Vlade, supotpis predsjednika Vlade i slično. To je jedan od primjera kako naš Ustav provodi sistem provjera i ravnoteža u odnosu između dvaju nositelja izvršne vlasti. 

Jedino na ovaj način možemo biti sigurni da će svi, pa tako i oni koji vladaju državom, biti podvrgnuti zakonu i ustavu. Niti jedan čovjek ne smije biti nad drugim čovjekom. Samo ona pravila koja si sama zadajemo smiju biti iznad svih nas.

Svaka punoljetna osoba u RH ima pravo kandidirati se za Predsjednika RH. 

Kandidiranje se odvija u dvije faze:

   1. Predlaganje kandidata

Kandidati mogu biti stranački (ako ih predlaže neka politička stranka) ili nezavisni (ako se sami kandidiraju ili ih predlažu izravno birači). Međutim, kad se izabere Predsjednik, on mora podnijeti ostavku na članstvo u svojoj stranci iz razloga što Predsjednik treba služiti svim građanima i predstavljati državu u cjelini. 

   2. Prikupljanje potpisa podrške

Da bi predložene osobe postale kandidati potrebno je skupiti najmanje 10 000 potpisa (bez obzira na to tko ih je predložio). Jedan birač može podržavati samo jednog predloženog kandidata. Potpisi znače samo podršku toj osobi da bude jedan od kandidata, ali konačno glasovanje provodi se na dan izbora.

Prijedlozi kandidata moraju se predati Državnom izbornom povjerenstvu najkasnije 12 dana od raspisivanja izbora. Kandidat također mora službeno prihvatiti kandidaturu, a to čini tako da to potvrdi pred sudom. Ta potvrda se predaje zajedno sa prijedlogom kandidata.

Kada ovo ne bi postojalo, netko bi mogao predložiti osobu koja uopće ne želi biti Predsjednik za kandidata. Ako bi skupila dovoljno potpisa ta osoba bi mogla i pobijediti. Zamislite koliko bi kaotično bilo kada bi za Predsjednika bila izabrana osoba koja ne samo da ne želi biti Predsjednik, nego možda ni ne zna da je kandidirana. Zbog toga kandidat mora potvrditi pred sudom da želi biti kandidiran za Predsjednika. 

Ako nema nikakvih kašnjenja ili odgađanja Državno izborno povjerenstvo će objaviti listu kandidata u roku od 14 dana od kada su raspisani izbori. 

Na toj listi osim imena kandidata, također piše tko ih je predložio.

Predsjednika biramo svi mi zajedno na izborima svakih 5 godina, a toliko traje i njegov mandat. Nitko ne može biti Predsjednik više od dva puta, dakle ukupno najviše 10 godina. 

Na predsjedničkim izborima može sudjelovati svaki punoljetni državljanin RH. Svačiji glas vrijedi jednako, a glasovanje je neposredno i tajno.

Onaj kandidat koji dobije natpolovičnu većinu glasova od svih onih koji su izašli na izbore postaje Predsjednik. To znači da bez obzira na to koliko je ljudi izašlo na izbore pobjeđuje onaj kandidat za kojega je glasovalo preko 50% birača. 

Ako nijedan kandidat to ne uspije izbor se ponavlja nakon 14 dana, tj. ide se u drugi krug, gdje se ponovno glasuje između dva kandidata koji su osvojili najviše glasova u prvom krugu, ali ovaj put pobjeđuje onaj koji dobije više glasova. Prije nego preuzme dužnost Predsjednik države mora položiti svečanu prisegu.

Ovo je malo komplicirano, pa ćemo pojasniti na primjeru:

Recimo da se kandidiraju Adam Adamić, Hrvoje Horvat i Pero Perić. Od svih birača koji su izašli na izbore Adam Adamić dobije 45% glasova, Hrvoje Horvat dobije 35% glasova, a Pero Perić samo 20%. S obzirom da nijedan kandidat nije dobio iznad 50%, nakon 14 dana, ide se u drugi krug u kojemu se ponovno glasuje. U drugi krug ulaze Adam Adamić i Hrvoje Horvat s obzirom da su njih dvojica dobili najviše glasova u prvom krugu. U drugom krugu Adam Adamić dobiva čak 60% glasova od svih koji su glasovali i time pobjeđuje na izborima i postaje Predsjednik. Prije nego što preuzme dužnost Adam Adamić polaže prisegu.

Prije nego što preuzme dužnost, Predsjednik polaže svečanu prisegu pred predsjednikom Ustavnog suda kojom se obvezuje na vjernost Ustavu. Ceremonije se tradicionalno održavaju na Trgu svetog Marka u Zagrebu. Tekst svečane prisege glasi:

„Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.

Kao hrvatski državni poglavar:

   ·   držat ću se Ustava i zakona,
   ·   brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,
   ·   bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,
   ·   čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.

Tako mi Bog pomogao.“

Predsjednikova glavna uloga je da predstavlja i zastupa RH unutar i izvan zemlje. To znači da kada se Predsjednik obraća – bilo svima nama, bilo nekom stranom državniku (npr. stranom predsjedniku), on govori u ime cijele države. 

Stoga ga nazivamo državnim poglavarom ili šefom države. 

On ima zadaću čuvati neovisnost RH i brinuti o poštivanju njenog ustavnog poretka. Predsjednik također ima zadaću brinuti da sva druga državna tijela uredno obavljaju svoj posao. Iako im ne može ništa narediti, njegov glas u javnosti ima veliku snagu. Predsjednik je kod nas uvijek jedan od najpoznatijih političara u državi.

Ovlasti Predsjednika možemo podijeliti u nekoliko kategorija: 

     ●    ovlasti vezane uz VLADU

     ●   ovlasti vezane uz SABOR

     ●   ovlasti vezane uz OBRANU 

     ●   druge predsjedničke ovlasti 

   ●  povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koju podržava Hrvatski sabor odnosno mandataru

Mandatar je osoba koja može dokazati da uživa podršku većine svih zastupnika u Hrvatskom saboru – budući premijer – i njemu će Predsjednik dati mandat da sastavi vladu.

  ●  predlaže Vladi održavanje sjednica vezano za određena pitanja

Predsjednik je dužan brinuti o tome da državna tijela svoj posao obavljaju redovito i usklađeno. To se ostvaruje suradnjom Predsjednika i vlade na način da predsjednik može predložiti vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja, pri čemu može biti nazočan sjednici i sudjelovati u raspravi.

Tako je primjerice, Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u pisanom pozivu upućenom predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, predložila održavanje zajedničke sjednice Vlade na kojoj bi se razgovaralo o demografskim kretanjima, problematici blokiranih, kao i njezinim prijedlozima za rješavanje demografske krize i problema blokiranih građana, ali koja se nije održala.

  ●  kreira vanjsku politiku zajedno s Vladom

U oblikovanju i provođenju vanjske politike Predsjednik surađuje s vladom. Vlada svakako ima više resursa i mogućnosti, no u diplomaciji i međunarodnim odnosima Predsjednik Republike ima viši rang.

U suradnji s Vladom, Predsjednik osniva diplomatske misije i konzularne urede. 

Predsjednik susreće sve najviše strane diplomate kad započinju službu u Hrvatskoj. Da bi diplomat došao na čelo nekog veleposlanstva, mora imati potvrdu od svojeg državog glavara da doista smije djelovati u ime svoje države.

Ta se potvrda naziva „vjerodajnica“, a stari je običaj i pravilo da se svečano uručuje predsjedniku (kao državnom poglavaru) prije nego što veleposlanik započne obavljati svoj posao.

Isto tako, Predsjednik imenuje domaće veleposlanike i potpisuje njihove vjerodajnice (koje će oni uručiti stranim državnim glavarima), ali uz sudjelovanje Vlade i Hrvatskog sabora u odlučivanju. Stoga svi veleposlanici odgovaraju za svoj rad Predsjedniku i ministru vanjskih poslova, slično kao što generali odgovaraju Predsjedniku i ministru obrane.

  ●  u suradnji s Vladom brine o nacionalnoj sigurnosti

Kako mora biti dobro upućen u pitanja obrane i vanjske politike, Predsjednik po Ustavu surađuje s Vladom i na polju nacionalne sigurnosti. Svaka država ima svoje sigurnosne službe (koje se nazivaju i tajne službe jer mogu obavljati tajni nadzor građana), a njihov rad usmjeravaju zajedno Predsjednik i Vlada. Sigurnosne i obavještajne službe prikupljaju podatke o mogućim prijetnjama poput terorizma i drugih prikrivenih planova koji ugrožavaju sigurnost zemlje. Predsjednik RH i predsjednik Vlade zajedno potpisuju imenovanje čelnika tih službi i uređuju glavna pitanja njihovog rada.

Primjerice, 2016. godine Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović potpisala je Odluku o razrješenju ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića, koju je supotpisao premijer Tihomir Orešković.

Predsjednikov petogodišnji mandat duži je od mandata Hrvatskog sabora i Vlade RH jer on kao državni poglavar treba biti stabilna točka. U Republici Hrvatskoj je do sada pet osoba bilo na mjestu Predsjednika – dr. Franjo Tuđman, Stjepan Mesić, dr. Ivo Josipović, Kolinda Grabar-Kitarović, te aktualni Predsjednik Zoran Milanović, a dvanaest na mjestu premijera. Stoga isti Predsjednik tijekom svog mandata najčešće surađuje s više različitih vlada, pa je ta suradnja svaki put malo drukčija, iako uvijek mora biti u ustavnim okvirima.

          ●   raspisuje izbore za Hrvatski sabor

    Kada dođe vrijeme za održavanje izbora, Predsjednik RH donosi Odluku o raspisivanju izbora u kojoj određuje datum kada će se izbori održati. 

     ●   može raspustiti Hrvatski sabor

Predsjednik može raspustiti Hrvatski sabor u dvama slučajevima:

1.     Nakon provedenih izbora, stranka ili stranke koje su dobile najveći broj mjesta u Hrvatskom saboru biraju osobu – budućeg premijera, za koju je najizglednije da će za predloženi sastav vlade dobiti potrebnu podršku u Hrvatskom saboru. Toj osobi Predsjednik daje mandat za sastav vlade. Nakon toga ona bira članove buduće vlade te s tim prijedlogom dolazi pred Hrvatski sabor i od njega traži da izglasa povjerenje budućoj vladi. Ako u tom procesu ne dođe do izglasavanja povjerenja vladi, Predsjednik RH na prijedlog Vlade uz supotpis predsjednika Vlade raspušta Hrvatski sabor i raspisuje nove izbore.

Do iste situacije dolazi i u slučaju da se vladi tijekom njenog mandata u Hrvatskom saboru izglasa nepovjerenje, odnosno vlada izgubi potrebnu većinu.

2.     Slične ovlasti Predsjednika postoje i ako Hrvatski sabor ne donese državni proračun na vrijeme. U tom slučaju, Predsjednik Republike na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade može raspustiti Hrvatski sabor.

To je i logično s obzirom da je državni proračun iznimno važan za funkcioniranje države i svako odugovlačenje je štetno.

·                  ●   vrhovni zapovjednik Oružanih snaga

Predsjednik Republike Hrvatske vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga – Hrvatske vojske. Stoga imenuje generale, admirale i ostale vojne zapovjednike, ali u skladu sa Zakonom o obrani. Isto tako ih i razrješuje.

O ratu i miru odlučuje Hrvatski sabor, a Predsjednik tu odluku samo proglašava. Sve se važnije odluke, poput slanja vojske preko granice, traženja i davanja pomoći savezničkim državama ili o sudjelovanju u mirovnim misijama i povlačenju, donose uz sudjelovanje i Hrvatskog sabora i Vlade i Predsjednika – u mnogim slučajevima donose tako da Hrvatski sabor glasuje o prijedlogu Vlade s kojim se mora složiti i Predsjednik, koji onda kao vrhovni zapovjednik potpisuje odluku.

U vrijeme rata Predsjednik RH izravno zapovijeda Oružanim snagama i odgovoran je za obranu zemlje. Većinu poslova oko vojske obavlja Ministarstvo obrane, pa u vrijeme mira odluke o korištenju vojske donosi ministar obrane i vlada, primjerice kod prirodnih katastrofa ili akcija spašavanja.

·      

                   ●   donosi uredbe sa zakonskom snagom

Mogućnost donošenja uredbi sa zakonskom snagom postoji u dvama slučajevima:

1.  ratno stanje

Ratno stanje često onemogućuje svim državnim institucijama da učinkovito obavljaju svoj posao. Hrvatski sabor nositelj je zakonodavne vlasti, međutim da bi on funkcionirao, odnosno donosio zakone, potrebno je da velik broj zastupnika bude prisutan u isto vrijeme na istom mjestu. To ponekad u ratnim okolnostima nije moguće. Kako funkcioniranje države ne bi bilo onemogućeno, u vrijeme ratnog stanja kad se Hrvatski sabor, iako službeno zasjeda, nije u mogućnosti fizički  sastati, on može na Predsjednika prenijeti određene ovlasti donošenja odluka koje inače spadaju u nadležnost Hrvatskog sabora.

Te odluke Predsjednik donosi u obliku odluka koje mogu biti uredbe sa zakonskom ili ustavnom snagom. 

S obzirom da Hrvatski sabor ne zasjeda svih dvanaest mjeseci u godini, a do ratnog stanja može doći u bilo koje vrijeme, tako i u vrijeme kada on ne zasjeda. U tom slučaju Predsjednik ima ovlasti samostalno, uredbama sa zakonskom snagom, uređivati sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.

Ove ovlasti Ustav predviđa u slučaju da je proglašeno ratno stanje.

     2.   stanje neposredne ugroženosti

S druge strane u situacijama kada nije proglašeno ratno stanje, ali postoji neposredna prijetnja neovisnosti i jedinstvenosti države ili kada su državne institucije onemogućene da redovito obavljaju svoje dužnosti, Predsjednik može na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.

Kada završi ratno stanje ili stanje neposredne ugroženosti i institucije ponovno mogu redovito obavljati svoje dužnosti, Predsjednik je dužan uredbe se zakonskom snagom podnijeti na potvrdu Hrvatskom saboru. Ako to ne bi učinio, one više ne bi imale učinka.

          ●    dodjeljuje pomilovanja

Predsjednik Republike ima ovlast davati pomilovanja, odnosno oprost za neku kaznu koju je neki sud presudio, ili smanjiti kaznu. Može se naime dogoditi da je kazna dosuđena u skladu sa zakonom, ali u nekom pojedinačnom slučaju to ipak ne odgovara osjećaju pravde, pa Predsjednik odlučuje u ime društva pokazati milosrđe. Pritom ne mora davati razloge za tu odluku, a svrha pomilovanja je da u iznimnim i posebno opravdanim slučajevima ublaži prestroge kazne.

Primjerice, u veljači 2019. Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović odlučila je pomilovati Huanita Luksetića, osuđenog na dvije godine zatvora zbog uzgoja kanabisa za medicinske potrebe. 

·       

          ●    dodjeljuje odlikovanja

Kao šef države, Predsjednik dodjeljuje odlikovanja zaslužnim građanima, a pritom ga savjetuje posebno vijeće. No on sam propisuje izgled odlikovanja i način njihova nošenja.

Primjerice, Redom kneza Branimira s ogrlicom, Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je srebrne Vatrene 2018. godine, a gospodina Zlatka Dalića Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.  

            ●    raspisuje referendum

  1.     Predsjednik ne može obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost

Primjerice, bivši Predsjednik dr. Ivo Josipović nije mogao obavljati posao profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu za vrijeme mandata.

  2.     Predsjednik ne može pripadati nijednoj političkoj stranci

Primjerice, Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović morala je podnijeti ostavku na dužnosti u HDZ-u.

Ovlasti Predsjednika proizlaze iz Ustava RH, stoga je odgovoran za svaku eventualnu povredu koju bi počinio. O njegovoj odgovornosti u tom slučaju odlučuje Ustavni sud. Ako bi Ustavni sud utvrdio da je Predsjednik prekršio svoje ustavne ovlasti – njegova dužnost prestaje. 

Protiv Predsjednika se ne može pokrenuti kazneni postupak niti ga se može staviti u pritvor bez da to odobri Ustavni sud. Ovo se naziva imunitet.

Sve to služi kako bi se Predsjednik mogao posvetiti isključivo svojoj predsjedničkoj dužnosti te kako ga ništa ne bi moglo u tome ometati. Objasnit ćemo zašto je važno da Predsjednik ima imunitet na primjeru:

Recimo da se predsjednik stvarno jako zamjeri nekome. Taj netko ga kazneno prijavi tvrdeći da je predsjednik počinio neko teško kazneno djelo npr. zlouporabe položaja i ovlasti. Policija postupajući po prijavi uhićuje predsjednika dok ne istraže što se stvarno dogodilo. U postupku policija ne nalazi nikakve dokaze koji bi upućivali na to da je predsjednik stvarno počinio kazneno djelo, pa ga puštaju. Međutim, dok je predsjednik bio u pritvoru, on je propustio razgovor sa predsjednikom neke druge države koji je došao u službeni posjet. Misleći da ga je naš predsjednik namjerno ignorirao, predsjednik te druge države odlazi te se odnosi među državama pogoršavaju.

Kao što vidite iz ovog primjera, kada bi Predsjednika svatko bez nekog valjanog razloga mogao ometati u njegovom radu to bi imalo katastrofalne učinke za cijelu državu. Zato Predsjednik ima imunitet.

U obavljanju savjetodavnih, administrativnih, stručnih i drugih poslova u pripremi i skrbi oko provođenja odluka i akata koje donosi Predsjednik, pomaže mu Ured predsjednika Republike Hrvatske.

Ured predsjednika Republike Hrvatske osnovao je tadašnji Predsjednik dr. Franjo Tuđman 19. siječnja 1991., a stupanjem na dužnost Kolinde Grabar-Kitarović mijenja naziv u Ured predsjednice Republike Hrvatske.

Sjedište ureda je u Zagrebu, Pantovčak 241, u kompleksu Predsjedničkih dvora.

●          PREDSJEDNIČKI SUSTAV

U predsjedničkom sustavu predsjedniku države povjerena je sva izvršna vlast tako da je u jednoj osobi objedinjena uloga državnog poglavara i premijera, dok zakonodavnu vlast ima parlament. Riječ je o modelu koji je nastao u SAD-u 1787. godine, a i danas je na snazi. Predsjednički sustav osim SAD-a imaju i Turska, gotovo sve zemlje Južne Amerike te neke afričke i azijske države.

●          POLUPREDSJEDNIČKI SUSTAV

Kada je riječ o polupredsjedničkom sustavu, predsjednik i dalje ima visoku razinu izvršne vlasti, ali uz njega postoje premijer i njegov kabinet. Predsjednik republike imenuje premijera i njegov kabinet te su mu oni politički odgovorni, no oni istovremeno, odgovaraju i zakonodavnom tijelu. Polupredsjednički sustav danas imaju Francuska, Poljska, Rusija i drugi, a imala ga je i Hrvatska od 1990. do 2000.

●           PARLAMENTARNI SUSTAV

Republika Hrvatska danas ima parlamentarni sustav kao i velika većina europskih zemalja. U parlamentarnom sustavu, predsjedniku su bitno smanjene izvršne ovlasti te gotovo svu izvršnu vlast provode premijer i njegova vlada.

Knjige i članci

ANDRASSY, J., BAKOTIĆ, B., LAPAŠ, D., SERŠIĆ, M., VUKAS, B.; Međunarodno pravo 2; Školska knjiga, Zagreb, 2012.

BAZDAN, Zdravko; " Optimalni model gospodarske diplomacije Republike Hrvatske u kontekstu globalne obavještajne revolucije"; Ekonomski vjesnik, vol. XXIII, br. 2, 2010, str. 413 – 428. https://hrcak.srce.hr/63472.

Priopćenje za javnost Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. veljače 2015. – proglašenje izbora.

„Promulgacija“. Hrvatska enciklopedija. LZMK. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=50657.

SMERDEL, Branko; Ustavno uređenje europske Hrvatske; Narodne novine, Zagreb, 2013.

SMERDEL, Branko; „Ustrojstvo i djelovanje “hibridnog predsjedništva” – Ocjena djelovanja diobe vlasti unutar hrvatske izvršne vlastia“; Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 65, br. 2, 2015, str. 181 – 211. https://hrcak.srce.hr/139672.

SOKOL, Smiljko; „Polupredsjednički sustav i parlamentarizam”; Politička misao, vol. 29, br. 3, 1992, str. 4 – 17. https://hrcak.srce.hr/112341.

VRABEC, Samir i AKŠAMOVIĆ, Leo; „Ustavno politološke osnove o instutuciji državnoga poglavara”; Pravni vjesnik, vol. 30, br. 3 – 4, 2014, str. 191 – 205. https://hrcak.srce.hr/134240.

Pravni akti

Odluka o osnivanju Ureda Predsjednika Republike „Narodne novine“, br. 5/1991.

Odluka o Uredu predsjednice Republike Hrvatske „Narodne novine“, br. 20/2015.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-957/2007, U-I-2290/2009 od 23. ožujka 2011. i Izdvojeno mišljenje, „Narodne novine“, br. 37/2011.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-VII-944/1995. od 20. studenoga 1995., „Narodne novine“, br. 22/1995.

Zakon o Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 44/2006, 19/2007.

Zakon o izboru Predsjednika Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 22/1992, 42/1992, 71/1997, 69/2004, 99/2004, 44/2006, 24/2011, 128/2014.

Zakon o obrani, „Narodne novine“, br. 73/2013, 75/2015, 27/2016, 110/2017, 30/2018.

Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 20/1995, 75/2006, 141/2006.

Zakon o pomilovanju, „Narodne novine“, br. 175/2003.

Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 79/2006, 105/2006.

Zakon o vanjskim poslovima, „Narodne novine“, br. 48/1996, 72/2013, 127/2013, 39/2018, 98/2019.

Ustav Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014.