Svatko od nas društveno je biće koje ima određene temeljne ljudske potrebe poput hrane, smještaja, zaštite, sigurnosti i slično.

Od samih početaka čovječanstva, ljudi su se okupljali u zajednice kako bi te potrebe mogli lakše ostvarivati. No svaka zajednica, da bi mogla uspješno funkcionirati, mora uspostaviti određena pravila kojih se članovi te zajednice moraju pridržavati. Zamislimo školu, radno mjesto ili obitelj u kojima ne postoje nikakva pravila. U takvom okruženju svatko bi u različitim situacijama različito postupao, kako mu u tom trenutku odgovara – što bi vrlo brzo odvelo u anarhiju. U takvim bi uvjetima ostvarenje temeljnih ljudskih potreba za svakog člana zajednice bilo vrlo teško, gotovo nemoguće.

Stoga je uspostava i poštivanje pravila u zajednici vrlo važno za njezino funkcioniranje.

Međutim, ponekad se članovi zajednice ne pridržavaju pravila ili među njima nastane određeni sukob. Pitanje koje se tada postavlja jest – tko će osigurati jednaku primjenu pravila za sve, odnosno, tko će te sukobe rješavati?

Zbog toga samo postojanje pravila nije dovoljno, već su se morali uspostaviti određeni mehanizmi nadzora koji će osiguravati poštivanje tih istih pravila.  

Na taj je način nastala država.

Na državu prenijele su se određene funkcije poput obrane, osiguranja slobode pojedinaca, zdravstvene i socijalne sigurnosti, obrazovanja i mnoge druge.

Kako bi se sve te funkcije mogle ostvarivati, unutar države formirale su se institucije te je svakoj povjerena određena uloga. Unutar institucija postoji jedna ili više osoba na koje je prenesena određena vlast koju bi one trebale koristiti za ostvarenje svrhe pojedine institucije, a to je osiguranje dobrobiti za sve članove toga društva.  

Međutim, problem koji se javlja vezano uz vlast i moć jest taj da ponekad pojedinci, kojima je povjerena vlast, tu vlast zloupotrebljavaju i proširuju, što može odvesti u korupciju, diktaturu i slične negativne društvene pojave.

Ta opasnost povijesno se pokazala kao stvarnost, pa je bilo vrlo važno donijeti pravila kojima će se moć ljudi na vlasti – ograničiti. Prvi primjer takvog ograničavanja vlasti vladara pravilima dogodio se 1215. godine u Engleskoj, donošenjem dokumenta pod nazivom Velika povelja sloboda (Magna Charta Libertatum). Tim dokumentom, kralj je po prvi puta ograničio svoju moć na način da je svojim podanicima zajamčio određena prava i na sebe preuzeo određene obveze.

Tijekom vremena i osnaživanja ideja demokracije, ljudskih prava i vladavine prava, stvaraju se moderne države koje ta pravila popisuju u najvišem i temeljnom pravnom aktu svake države, a to je ustav.

Najstariji pisani ustav donesen je 1787. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Načela uspostavljena u tom ustavu – načelo poretka i ravnoteže vlasti te istinske slobode i dubokog poštivanja prava potrebna su svakoj modernoj državi, stoga je Ustav Sjedinjenih Američkih Država bio uzor brojnim drugim ustavima u svijetu.

Prvi europski pisani ustav donesen je u Francuskoj, u revolucionarno doba 1791. godine.

Završetkom borbe za samostalnost, Ustav Republike Hrvatske usvojen je 22. prosinca 1990. kao izraz narodne volje za uspostavljanjem suverene, neovisne i demokratske države.

Ustav je temeljni, najviši pravni akt svake države. On ima najveću pravnu snagu, a to znači da svi ostali pravni propisi moraju biti usklađeni s njim. Jednako tako, svi postupci državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti, kao i postupci građana – svi oni moraju biti u skladu s Ustavom. 

Osim toga, njegova specifičnost je u tome da je ustav puno teže mijenjati od zakona. Procedura je vrlo složena zato da vlast – jednom kad je izabrana – ne bi mogla svojevoljno promijeniti temeljna pravila. Usporedimo to sa sportskim natjecanjem: niti jedno natjecanje ne bi bilo pošteno kad bi pobjednički tim mogao mijenjati pravila svake sljedeće igre.

Pravila su univerzalna i jednako vrijede za sve, bez obzira na to kome je trenutno povjerena odgovornost da vrši određene funkcije. To je jedna od značajki modernih demokratskih ustava, društava i država.

Također, ustav je najvažniji politički akt svake države. Njime se uspostavljaju osnovna načela političkog, gospodarskog i pravnog sustava neke države. Osim toga, u njemu se ističu temeljne vrijednosti na kojima počiva društvo i država i koja uvijek trebaju biti temelj za donošenje i tumačenje svih ostalih pravnih propisa, kao i svako postupanje državnih tijela, odnosno tijela koje imaju javne ovlasti. 

Tako su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, a ujedno i temelj za tumačenje Ustava: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. 

Funkcije ustavnih odredbi možemo svrstati u nekoliko temeljnih kategorija:

●      promicanje i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda

Važno je naglasiti kako ustav, uz promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, poseban naglasak stavlja na zaštitu pripadnika nacionalnih manjina, kao i drugih osjetljivih skupina, kojima je zbog njihovih svojstava potrebna posebna zaštita.

●      izgradnja i organizacija demokratskih institucija, te ograničavanje vlasti

Moderne demokracije ove funkcije ostvaruju prvenstveno načelom diobe vlasti. Ideja diobe vlasti svodi se na sljedeće: ako je sva vlast koncentrirana u rukama jednog čovjeka ili jedne institucije, vrlo su velike šanse da će se ona pretvoriti u tiraniju te osobe/institucije.

Međutim, ako se vlast podijeli na više dijelova te se uspostave mehanizmi međusobne kontrole svakoga od njih, šanse za tiraniju postaju značajno manje.

Stoga, načelo diobe vlasti, koje vlast dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, osigurava uzajamni nadzor najviših nositelja vlasti, te provedbu načela vladavine prava.

     ●   ostvarenje ustavnog načela vladavine prava i dobre vladavine

Treba imati na umu da vlast nije samoj sebi svrha, već je osnovna ideja države i nositelja vlasti osiguravanje dobrobiti za svoje građane. Kako bismo to postigli, osobe koje biraju (birači) moraju znati što mogu očekivati od onih koje će izabrati.  

Osobe na vlasti, u vršenju svojih funkcija, trebaju biti:

                        ·       odgovorne
                        ·       djelotvorne
                        ·       otvorene/transparentne
                        ·       uključivati građane
                ·   provoditi usklađene politike.

Načelo narodnog suvereniteta jedno je od temeljnih načela modernih demokratskih ustavnih poredaka. Ono nam govori da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. 

Narod svoju vlast ostvaruje: 

      ●    izborom svojih predstavnika

    Višestranački sustav povezan je sa postojanjem slobodnih, poštenih i višestranačkih izbora. Naime, izbori daju mogućnost biračima da odluče tko će biti na vlasti, odnosno da smijene one s kojima nisu zadovoljni. 

     ●     neposrednim odlučivanjem (referendum)

Bez poznavanja ustava od strane naroda, ostvarivanje ideala modernog demokratskog društva gotovo je nemoguće. Stoga je vrlo važno da svaki sudionik društva –  poznaje ustavna načela i poznaje svoja prava, te da ih primjenjuje i zna što može očekivati od onih kojima povjerava vlast. 

Ustav Republike Hrvatske donio je Hrvatski sabor 22. prosinca 1990. pa ga se često naziva i Božićnim ustavom. 

Sadrži 152 članka podijeljena u 10 dijelova. 

Dijelovi Ustava Republike Hrvatske: 

I. Izvorišne osnove 
II. Temeljne odredbe (čl. 1.-13.)
III. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 14.-70.)
IV. Ustrojstvo državne vlasti (čl. 71.-125.)
V. Ustavni sud Republike Hrvatske (čl. 126-132.)
VI. Mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava (čl. 133.-138.)
VII. Međunarodni odnosi (čl. 139-142.)
VIII. Europska unija (čl. 143.-146.)
IX. Promjena ustava (čl. 147.-150.)
X. Završne odredbe (čl. 151.-152.)

Knjige i članci 

SMERDEL, Branko; Ustavno uređenje europske Hrvatske; Narodne novine, Zagreb, 2013.

RAVLIĆ, Slaven; ZRINŠČAK, Siniša; KREGAR, Josip; SEKULIĆ, Duško; GRUBIŠIĆ, Ksenija; PETRIČUŠIĆ, Antonija; Uvod u Sociologiju; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2014. 

PERIĆ, Berislav; Država i pravni sustav; Informator, Zagreb, 1994. 

PERIĆ, Berislav; Struktura prava; Informator, Zagreb, 1994. 

POSAVEC, Zvonko; Koncepcija društvenog ugovora J. J. Rousseaua; Politička misao, sv. XXVII (1990), br. 4, str. 46.-56.

Pravni akti 

Ustav Republike Hrvatske, "Narodne novine", br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014.