Vrijednosti su motivator koji nas pokreće prema ciljevima koje želimo ostvariti i potrebama koje se trudimo zadovoljiti. Tako se, recimo, u životu obrazujemo i trudimo postati nezavisni od svojih roditelja, nastojimo prilikom izlaska zaključati stan kako bi stvari u njemu ostale sigurne, svakodnevno nastojimo pomoći onima kojima je pomoć potrebna, nastojimo se obrazovati, nastojimo svake godine proslaviti Božić i još mnogo drugih stvari. Kroz takve se navike mogu raspoznati neke temeljne vrijednosti, recimo nezavisnost, sigurnost, očuvanje tradicije i pomoć potrebitima. Svi mi imamo određene temeljne vrijednosti po kojima živimo.

Sukladno tome tvorci Europske unije nastojali su u temeljnim dokumentima definirati temeljne vrijednosti, odnosno ciljeve kojima će se Unija, ali i države članice, voditi u svom daljnjem djelovanju. Osnivački ugovori Europske unije kao temeljne vrijednosti definiraju poštovanje ljudskog dostojanstva, slobodu, demokraciju, jednakost, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. 

Kako te vrijednosti ne bi ostale samo mrtvo slovo na papiru, Ugovor o Europskoj uniji navodi da joj se mogu pridružiti samo države koje poštuju navedene vrijednosti i koje se obvežu da će ih promicati. U slučaju da neka članica Unije teško i trajno krši temeljne vrijednosti, postoji mogućnost da joj ostale članice suspendiraju određena prava pa i oduzmu pravo glasa njezinom predstavniku u Vijeću EU (na neko vrijeme), no to se zasad još nije dogodilo.

Po gotovo svim ovim vrijednostima živimo i sami, iako nismo uvijek toga svjesni. Svakodnevno težimo ne vrijeđati naše susjede i sugrađane kako bismo poštovali njihovo ljudsko dostojanstvo. Nastojimo pošteno čekati u redu na blagajni u trgovini ili u banci jer ne mislimo da smo bolji od ostalih i da možemo preko reda, baš kako bismo poštovali vrijednosti jednakosti. Ako zatvorenica u zatvoru rodi dijete, to dijete se rađa slobodno bez obzira na osudu njegove majke: time poštujemo slobodu svakog čovjeka.

Kao što iz primjera možemo vidjeti, poštovanjem vrijednosti imamo ovakav svijet i društvo u kojem živimo. Kada bi svatko svakoga mogao izvrijeđati, kada ne bismo uljudno čekali u redu, kada ne bismo pomogli onome kome je pomoć potrebna, svijet bi bio znatno hladnije i surovije mjesto. Upravo ove temeljne vrijednosti razlikuju nas kao ljude od nekih drugih živih bića na zemlji.  

Za temeljne vrijednosti Unije kaže se u Osnivačkim ugovorima da su „zajedničke svim državama članicama“. To je jedan od razloga koji omogućuje povezivanje i suradnju tih država: one redovito imaju povjerenja u pravne sustave ostalih članica jer ti sustavi zagovaraju i štite iste vrijednosti. Stoga se i potencijalne nove članice Unije moraju obvezati na promicanje tih vrijednosti i dokazati da su to u stanju.

Nakon ratnih razaranja i generacijskih neprijateljstava, nakon polustoljetne podjele kontinenta na Istok i Zapad, europski narodi u današnjem svijetu mnoge svoje probleme rješavaju zajedno s ostalim narodima, jer su im i problemi zajednički – kao što su klimatske promjene koje ne poznaju granice država. Suradnja se provodi između država neposredno, kroz razne međunarodne organizacije, a također u sklopu Europske unije, kroz njezine institucije.

Ugovor o Europskoj uniji navodi da ona ima ove ciljeve:

1. Čuvati mir i unapređivati dobrobit svih naroda, te promicati svoje vrijednosti,

2. Omogućiti građanima svih članica slobodno putovanje bez unutarnjih granica,

3. Kroz zajedničko tržište raditi na održivom razvoju gospodarstva i zaštiti okoliša.

Pritom Unija ima zadaću da:

— suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, potiče ravnopravnost žena i muškaraca te međugeneracijsku solidarnost, štiteći prava djece i starijih,

— promiče solidarnost među državama članicama te pomaže regijama i državama koje su slabije razvijene, kako bi životni standard u njima dosegao europski,

— u svojim odnosima s ostatkom svijeta zastupa svoje interese i vrijednosti te doprinosi miru, sigurnosti i poštovanju među narodima.

Miroljubiva suradnja europskih država danas se uzima kao nešto normalno, ali 70 godina postojanja Europske unije najdulje je razdoblje mira u Europi. Nakon stoljeća rata i totalitarnih režima u Europi, poredak današnje EU temelji se, između ostalog, na poštivanju dostojanstva svakog ljudskog bića i osiguravanju zaštite njegovim slobodama.

Drugi od ciljeva je osnivanje „prostora slobode, sigurnosti i pravde“ koji se proteže cijelom Unijom. To pojednostavljeno rečeno znači da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica načelno ne provjeravaju, a s druge da Unija zajednički kontrolira vanjske granice i donosi zajednička pravila o useljavanju i azilu.

Europska unija je već uspostavila unutrašnje tržište, iako se ono uvijek usavršava, primjerice sad se upravo radi na reguliranju nekih novih digitalnih usluga. EU pazi na stabilnost gospodarstva i usmjerava gospodarstvo putem održivog razvoja, što znači da se Europska unija trudi ostvariti razvoj bez da pri tome žrtvuje čist zrak, mora i okoliš općenito. 

Ovo je donekle pojednostavljena slika, ali u osnovi je točna. Vidimo da Unija danas ima brojne ciljeve i da više nije samo ekonomska zajednica kakva je bila u početku. Ona se danas bavi brojnim područjima politike – skupa s državama članicama koje su to prije radile same za sebe – i pruža svojim građanima nova prava i mogućnosti, koja sve manje ovise o tome čije državljanstvo oni nose. Detaljniji prikaz moći ćete pročitati u budućim člancima.

Kao rođendan Europske unije danas se smatra 9. svibnja 1950. Tog je dana Robert Schuman, pravnik i francuski ministar vanjskih poslova predstavio plan o novom obliku političke suradnje u Europi. U svom govoru, koji danas zovemo Schumanovom deklaracijom, kazao je: „Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost.“

Kao prvo od tih postignuća predložio je osnivanje jedne nove organizacije koja bi uređivala francusku i njemačku proizvodnja ugljena i čelika kao cjelinu, jer to su tad bile ključne indrustrije potrebne za rat. Kako je naveo, „tako uspostavljena solidarnost u proizvodnji dovest će do toga da svaki rat između Francuske i Njemačke postane ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć.“ Ispočetka je bilo predviđeno da ta organizacija bude otvorena i drugim europskim državama, i da ovo bude samo prvi korak prema dubljem zajedništvu među zemljama.

Države članice danas su u tolikoj mjeri međusobno povezane i međuovisne da bi rat između dviju članica bio poput rata države sa samom sobom. Ovakvo vezivanje znatan je doprinos ka ostvarenju cilja društva bez rata. Ti su napori rezultirali time da Unija 2012. dobije Nobelovu nagradu za mir upravo zbog promicanja mira, demokracije i ljudskih prava, a Unija je novčana sredstva koja se dodjeljuju uz tu nagradu poklonila djeci koja nemaju priliku za odrastanje u miru.

Period koji slijedi Drugi svjetski rat, u kojemu mi trenutno živimo, predstavlja period relativnog mira koji nije postojao od doba staroga Rima. Ovo naravno ne znači da ratova i sukoba nije bilo, kao što mi to dobro znamo, ali to ne mijenja činjenicu da danas, i zasigurno u bliskoj budućnosti, živimo u Europi bez totalnog rata na kontinentu – Europi o kojoj su naši preci mogli samo sanjati.

Unija poštuje bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost Europe. Ona nije zamišljena tako da se države u njoj utope i izgube svoj identitet. Upravo suprotno, kulture europskih naroda poštuju se i ne diraju. Zbog toga i jezik svake države članice koja pristupi Uniji postaje jednim od službenih jezika Unije. Svi važni dokumenti prevode se na taj jezik, a na sjednicama svih glavnih institucija Unije svatko može govoriti svojim jezikom jer su uvijek prisutni prevoditelji. Suradnja između država je kroz Uniju pojednostavljena bez da se izgubi njihova raznolikost.

Dobrobit kao jedan od temeljnih ciljeva označava nastojanje kako Europske unije, tako i država članica da sve ono što čine (i svi propisi koje donose) imaju za cilj povećati kvalitetu života i zadovoljstvo svih građana. Velik dio proračuna Unije namijenjen je rastu gospodarstva i zapošljavanju te pažljivom gospodarenju prirodnim resursima. Pri provedbi svojih aktivnosti, Unija pazi na zaštitu potrošača, zaštitu socijalno ugroženih, zaštitu okoliša i zdravlja ljudi. Na te i druge načine ona nastoji čuvati i podizati životni standard svih građana.

Konačno, postoji jedna od temeljnih vrijednosti Unije, koja je u posljednje vrijeme poprilično aktualna, a to je vrijednost vladavine prava.

Ako pogledamo različite oblike vladavine na Zemlji, vidimo cijeli spektar režima: Sjeverna Koreja ima svoj oblik, Saudijska Arabija svoj, a Kraljevina Nizozemska svoj. No vjerojatno biste najviše željeli živjeti u režimu demokracije. To je oblik vladavine u kojemu na vrhu nije neki pojedinac, bio on mrski tiranin ili voljeni vođa. U vladavini prava na vrhu je zakon, koji je za sve jednak: i za kralja i za seljaka. Vlast je samo privremeno povjerena nekim ljudima koji djeluju kao „sluge naroda“ (jer ministar i znači sluga, službenik), ali konačna vlast pripada narodu, a narod čine svi državljani. Pogledamo li današnji svijet, najveću kvalitetu života ljudima nude upravo države u kojima vrijedi vladavina zakona.

Europska unija nudi svim svojim građanima četiri tržišne slobode: slobodu kretanja radnika, roba, usluga i kapitala. Pomoću njih Unija omogućava jedinstveno tržište između svih država članica, a to znači da su gotovo ista pravila i uvjeti poslovanja na teritoriju svih članica i da se, u pravilu, ne smije različito postupati prema državljanima druge članice. To je tržište s preko 400 milijuna potencijalnih kupaca.

Možemo primijetiti da cijela Europska unija ima više stanovnika od SAD-a te da uspostavom jedinstvenog tržišta postaje ozbiljan konkurent svjetskim silama poput Kine ili SAD-a. Veći broj stanovnika i veća gospodarska snaga sa sobom nosi i veću moć i utjecaj na svjetskoj političkoj sceni. Svaka država članica pojedinačno nikada sama ne bi mogla konkurirati svjetskim silama, međutim ovako ujedinjene kao što su sad, one su ozbiljan takmac najvećim globalnim ekonomijama.

Kako bi prostor bez graničnih kontrola usto bio i siguran, Unija razvija i suradnju među policijama i državnim odvjetništvima svih članica, uspostavila je EUROPOL (Europski policijski ured) i poduzela brojne druge mjere kako bi pomogla sprečavanju prekograničnog kriminala. Neka kaznena djela poput trgovine ljudima ili računalnog kriminala – budući da se obično čine na području više država – bilo bi jako teško sankcionirati bez suradnje država u tijelima Unije.

Budući da je ukinula kontrole na svojim unutarnjim granicama, Unija je morala uspostaviti zajednička pravila kontrole na vanjskim granicama. Svi putnici i sva roba koji ulaze iz države nečlanice u državu članicu, morali bi se provjeravati, a uvjeti za ulazak u Uniju jednaki su neovisno o tome prelazi li se granica u Hrvatskoj iz Srbije, u Slovačkoj iz Ukrajine ili u Španjolskoj iz Maroka.

No prvo migrantska kriza pa onda i pandemija koronavirusa donijele su puno veću razinu graničnih kontrola između skoro svih država članica, po prvi put u više desetljeća. Mnogi znaju reći da je to dokaz propasti europskog projekta i da se Unija raspada. Međutim tako velike tvrdnje će svoju istinitost pokazati u budućnosti.

Europa je počela svoje gospodarsko povezivanje tako da je omogućila građanima svih članica četiri tržišne slobode, a to su sloboda kretanja radnika, usluga, robe i kapitala između država članica Unije.

Sloboda kretanja radnika odnosi se na osobe koje se žele zaposliti kod poslodavca u drugoj državi članici, a sloboda poslovnog nastana  na osobe koje žele same pokrenuti posao u drugoj članici, tj. trajno i neprekidno obavljati gospodarsku djelatnost. Sloboda pružanja usluga je slična, samo nema trajnosti, nego se usluge nude i pružaju povremeno (a poslovni nastan ostaje u državi podrijetla).

Slobodno kretanje robe podrazumijeva da su carine, diskriminatorni porezi, kvote i mjere sa sličnim učinkom između država članica ukinute i zabranjene za ubuduće. Sloboda kretanja kapitala se odnosi na ukidanje ograničenja i troškova koji obično postoje u prekograničnom poslovanju (npr. pri kupovini nekretnina, kreditiranju poduzeća ili trgovanju na burzi).

Ove četiri tržišne slobode (uz neke dodatne mjere poput međusobnog priznavanja diploma i kvalifikacija) omogućile su stvaranje jedinstvenog unutrašnjeg tržišta Unije.

Primjerice, ako mali poduzetnik iz Hrvatske želi prodavati svoje proizvode ili nuditi svoje usluge u Njemačkoj on ima slobodu to činiti kao i onaj iz Njemačke. Ako Hrvat koji je tek završio školovanje želi raditi u Francuskoj, on to također može jednako kao francuski državljanin.

Osim te jednakosti građana neovisno o državljanstvu, Europska unija od samih početaka pazi i na jednakost plaća žena i muškaraca. Raznim mjerama koje pomažu pronalaženju posla Unija nastoji postići punu zaposlenost u svome gospodarstvu, kako bi svi mogli živjeti od svoga rada i biti uključeni u društvo. U novije vrijeme Unija sve više pazi i na osobe starije dobi i osobe s invaliditetom te provodi mjere kako bi se mogli bolje uključiti u društveni život i biti neovisni. Pritom svaka zaposlena osoba mora imati poštene i sigurne uvjete rada.

Pojam „održivi razvoj“ u današnje doba velikih klimatskih promjena i promocije ekološke osviještenosti, jako često čujemo, ali još češće ne razumijemo. Održivi razvoj je nastojanje Europske unije da kroz svoje djelovanje:

— s jedne strane osigura stalan i stabilan gospodarski razvoj i napredak,

— s druge strane osigura da taj razvoj nema štetan utjecaj na okoliš u kojem živimo i da ne potiče dodatno klimatske promjene.

Logično je zapitati se, a kako će Europska unija to postići? U medijima često vidimo javne natječaje putem kojih Unija dijelom financira ekološka ulaganja – u kupnju električnih automobila, energetsku obnovu obiteljskih kuća i zgrada, razvrstavanje otpada te uporabu modernih ekoloških tehnologija u proizvodnji. Sve to sredstva su putem kojih se nastoji smanjiti štetan utjecaj na okoliš kojeg uzrokuje stalan rast gospodarstva, sve veći broj ljudi i automobila. 

No da bi gospodarstvo uopće napredovalo, u državi bi cijene trebale biti stabilne. Glavna je zadaća Europske središnje banke održavati stabilnost cijena, a ona to postiže raznim metodama koje spadaju u monetarnu politiku. Zahvaljujući toj stabilnosti (koja se odnosi na cijene svega – od kamata na kredite do potrošačkih dobara), možemo biti sigurni da će naš novac sutra vrijediti otprilike isto koliko i danas. U povijesti ima dosta primjera kad to nije bilo tako, nego bi kruh koji danas vrijedi npr. 10 maraka sutra koštao 10.000 maraka, a to može odvesti u katastrofu za državu i društvo.

Monetarnu politiku obično provodi svaka država za sebe. No sve članice Unije rade na zajedničkoj ekonomskoj i monetarnoj politici, iako u tome nisu sve jednako blisko povezane. Najuže surađuju države „eurozone“: 19 europskih država koje su svoje prijašnje valute zamijenile Eurom, za što je trebalo skoro pola stoljeća. Članice su već ranije povezale druge aspekte svojih gospodarstava, pa uvođenje zajedničke valute može donijeti mnoge prednosti i malim i velikim državama. No Unija zahtijeva da se ispune strogi uvjeti prije nego neka država počne koristiti Euro, a oni služe kao garancija da je država dovoljno stabilna i ekonomski razvijena da neće prouzrokovati šokove i slomove koji mogu naštetiti cjelokupnoj ekonomiji EU.

Da sažmemo, europsko unutarnje tržište je područje na kojemu se sve članice EU ponašaju kao da je riječ o tržištu jedne države. Za europsko unutarnje tržište nema razlike ako netko iz Zagreba želi nuditi svoje usluge u Zadru, Bruxellesu, Berlinu, Rimu ili bilo kojem drugom mjestu unutar EU. Na tom tržištu vrijede najstroži standardi zaštite potrošača (a potrošači smo svi mi kad nešto kupujemo za kućanstvo, a ne za poslovnu djelatnost) kao što su standardi zdravstvene i sigurnosne ispravnosti, te pravo na popravak i zamjenu svakog neispravnog proizvoda.

Ti standardi se postižu kroz ujednačavanje i harmonizaciju pravnih poredaka članica. Pritom su najvažniji alati uredbe i direktive. Kako to zapravo funkcionira bit će objašnjeno u kasnijim člancima, međutim za početak ćemo reći sljedeće. Nacionalna prava se usklađuju primjerice tako da države iz svojih zakona uklone zapreke koje sprečavaju slobodno kretanje robe, radnika, usluga i kapitala ili tako da korigiraju postojeća i unesu neka nova pravila. Smisao je da uvjeti tržišnog natjecanja u nekoj članici ne odstupaju od zajedničkih toliko da poduzeća u toj članici steknu nepoštenu prednost pred ostalima.

Europski standardi vrijede za svaki proizvod i uslugu koja se nudi unutar Europske unije, neovisno je li proizvođač unutar ili izvan nje. To znači da i američke ili kineske kompanije moraju, ako žele prodavati svoj proizvod na europskom unutrašnjem tržištu, primijeniti u svojim tvornicama europske standarde kvalitete. Time one zapravo dobrovoljno prihvaćaju europska pravila, a mi dobivamo sigurnost u kvalitetu svakog proizvoda na policama dućana.

Živeći sukladno temeljnoj vrijednosti jednakosti nastojimo stvoriti društvo u kojem smo svi jednaki i svi imamo ista prava. Poštujući temeljne vrijednosti Unija i države članice žele osigurati da naš život živimo slobodni, u miru, sa što manje kriminala, unutar sigurnih granica i u pravednom pravnom sustavu.

Ne samo da Unija poštuje jednakost svih građana pred zakonom, nego i posebno zabranjuje da državna tijela ili poslodavci postupaju lošije prema nekoj osobi samo zbog njezina spola, dobi, vjere, podrijetla, genetskih osobina ili spolne orijentacije. Takvo nepovoljnije postupanje prema nekome zove se diskriminacija.

Jednakost označava stanje u društvu u kojem smo svi jednaki, nitko od nas nema prednost pred drugima u redu za blagajnu zbog nekih svojih jedinstvenih osobina poput visine, boje kože, obrazovanja ili imućnosti.

Ta se vrijednost preslikava i na Europsku uniju i to na dvije razine, među građanima, ali i među državama. Kako smo svi mi građani jednaki u svojim pravima tako su i države članice Europske unije jednake u svojim pravima. Sve one imaju pravo na svoje predstavnike u tijelima Unije, sve imaju pravo na sudjelovanje u proračunu i slično. Samo ako vlada jednakost, može doći i do jedinstva: da sve članice nastupaju prema van kao jedno, i da djeluju sa željom da pomognu jedna drugoj. Kao primjer solidarnosti država Unije kojeg smo vidjeli u Hrvatskoj možemo istaknuti pomoć stanovnicima područja koja su pogođena potresima, koja je došla iz gotovo svih članica i također s razine Unije kroz Mehanizam civilne zaštite EU.

No stvarna jednakost država potiče se kroz nešto što se zove kohezija. Kohezija znači povezanost ili jedinstvenost, ali umjesto da filozofiramo oko značenja, bilo bi bolje da objasnimo na primjeru. Kao što svi znamo, Hrvatsko primorje izrazito je profitabilno i svake godine tijekom turističke sezone dolazi puno turista, što za državu znači veliku zaradu. Smatrate li da bi država taj novac trebala koristiti isključivo kako bi uložila u Primorje? Naravno da ne. Taj novac bi se trebao koristiti kako bi se poboljšala cijela država i kako bi se više ulagalo u manje razvijena područja, zar ne?

Europska unija pokušava istu stvar. Novci iz zajedničke blagajne dijele se slabijim regijama i državama ulaganjem u napredak njihova gospodarstva. No pritom se prvenstveno gledaju regije, budući da i bogatije države mogu imati regije koje su ispodprosječno razvijene. Unija je osnovala niz fondova, a za nas su najznačajniji Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Jednakost vrijedi i za države članice, a ne samo za građane, a EU nastoji učiniti svaki dio svake države članice sličnim po razvijenosti.

U Europi već stoljećima postoji težnja za razvojem i očuvanjem ljudskih prava. O tome svjedoče i brojni međunarodni ugovori koji jamče svakom čovjeku neka prava i slobode koje ima samo zato što je ljudsko biće. Dokument koji se zove Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda stariji je od Europske unije. Njega je donijela druga organizacija, Vijeće Europe, koje ima 47 članica uključujući Rusiju, Tursku, Norvešku i druge nečlanice Unije. Europska konvencija obvezuje te države u odnosu na njihove državljane, a također i ustanovljuje Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu kojem se pojedinci mogu obratiti ako su povrijeđena njihova prava navedena u Konvenciji.

Unija priznaje Europsku konvenciju, iako joj formalno još uvijek nije pristupila, ali je donijela i svoju Povelju EU o temeljnim pravima koja unosi i neka nova prava. Povelja obvezuje institucije Unije u odnosu na građane Unije (a to su građani svih članica), ali također i države članice u slučajevima kada one primjenjuju pravo Unije. Tako smo mi kao građani Unije zaštićeni i Poveljom, i Konvencijom, i ustavima svojih vlastitih država, zavisno o kojoj situaciji se radi.

Poštivanje ljudskih prava predstavlja same temelje Europske unije. Ako gledamo i šire, vidjet ćemo da su takve čežnje osnova i same zapadnjačke kulture. Sva su državna tijela obvezna raditi na tome, ali osobito su važni sudovi jer upravo oni pružaju zaštitu kad ipak dođe do povrede prava. U Europskoj uniji svi su sudovi država članica, unutar svojih ovlasti, dio cjelokupnog sustava zaštite.

No dok se Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu bavi isključivo povredama tih prava kako su navedena u Europskoj konvenciji, Sud Europske unije u Luxembourgu bavi se brojnim propisima Unije, tako da:

— ispituje i odlučuje jesu li određeni propisi Unije valjani i zakoniti;

— tumači kako treba shvatiti odredbu (npr. neke direktive), povodom upita nacionalnih sudova kad oni nisu sigurni kako da ju protumače.

Usto on ima i druge zadaće koje se tiču prava Unije, pa i njegovim povredama. No ljudskim pravima se može baviti tek posredno, ako se to pitanje pojavi u sporovima kojima se on bavi, poput sporova o tržišnim slobodama. O tumačenju prava Unije postoji niz važnih presuda.

Na primjer, slučaj Defrenne v Sabena iz 1976., u kojemu je stjuardesa tvrdila da ju tvrtka za koju radi diskriminira na temelju njenog spola zato što je morala u mirovinu prije svojih muških kolega. Pozivala se na načelo jednakog postupanja prema mušakrcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, koje tada još nije bilo do kraja uvedeno u svim članicama. Sud joj je dao za pravo i ponovio da EU nije samo ekonomska zajednica, nego ima i socijalne ciljeve, kao što su „traženje neprestanog poboljšanja uvjeta života i rada svojih naroda“.

Još jedan primjer je slučaj Bosman iz 1995. u kojemu je nogometaš Jean-Marc Bosman tužio Belgijski nogometni savez zato što je mu se prebacivanje u klub druge zemlje naplatilo, iako je to protivno slobodi kretanja radnika. Ova je presuda imala velik utjecaj na europski klupski nogomet, a UEFA je morala iz Lige prvaka ukloniti dotadašnje pravilo po kojem su u timu smjela biti najviše tri strana igrača. Točnije, to je pravilo ostalo, ali se više nije odnosilo na građane Unije, nego samo na one izvan EU.

Sve je počelo nakon ratnog razaranja, objedninjavanjem proizvodnje ugljena i čelika šest država Zapadne Europe. Nastavilo se povezivanjem gospodarstava i olakšavanjem prekogranične trgovine. Integracija država europskog kontinenta od samo ekonomske postajala je politička, a zajedništvo se širilo i na druge države. Današnja Europska unija postoji da bi ostvarivala brojne ciljeve koje su joj države članice zadale, jer su procijenile da će ih lakše postići kroz njezine institucije i način odlučivanja, nego same ili putem starih oblika suradnje. Pritom se Unija temelji na vrijednostima koje su zajedničke svim članicama, i koje ona promiče kod kuće i u svijetu.

Europska unija danas je jedan od najznačajnijih saveza država na Zemlji. Takav status može zahvaliti svojoj gospodarskoj snazi, visokoj razini zaštite ljudskih prava i sloboda, vrhunskoj infrastrukturi, odličnim životnim i radnim uvjetima te zavidnoj razini zaštite prirode i okoliša. Svoj glavni cilj ostvarenja mira i dobrobiti naroda dostiže već 70 godina, i usprkos brojnim izazovima i krizama, nastavlja se razvijati i rasti. Njezina je tajna jednostavna: poštivanje svih država kao ravnopravnih partnera. Umijeće dogovaranja i surađivanja jednostavno se isplati više od sile i nasilja.

Klaus – Dieter Borchard; Abeceda prava Europske unije; Bruxelles (2016).

Kuća europske povijesti, OBNOVA PODIJELJENOG KONTINENTA.
https://historia-europa.ep.eu/hr/stalni-postav/obnova-podijeljenog-kontinenta

Europska komisija, Što je europodručje? .
https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/euro-area/what-euro-area_hr

Europski parlament, Informativni članci o Europskoj uniji, Povijest europske integracije – Prvi ugovori.
https://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/1/prvi-ugovori

Europski parlament, Informativni članci o Europskoj uniji, Područje slobode, sigurnosti i pravde – Upravljanje vanjskim granicama.
https://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/153/upravljanje-vanjskim-granicama

Europski parlament, Informativni članci o Europskoj uniji, Regionalna i kohezijska politika, Ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija
https://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/93/ekonomska-socijalna-i-teritorijalna-kohezija

Europski parlament, Informativni članci o Europskoj uniji, Ekonomija – Unutarnje tržište
https://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/section/189/unutarnje-trziste

Europska središnja banka, Zašto su stabilne cijene važne? 
https://www.ecb.europa.eu/explainers/tell-me-more/html/stableprices.hr.html

Europska unija, Europska unija prima Nobelovu nagradu za mir za 2012.  
https://europa.eu/european-union/about-eu/history/2010-2019/2012/eu-nobel_hr

Europska unija, Schumanova deklaracija – 9. svibnja 1950.
https://europa.eu/european-union/about-eu/symbols/europe-day/schuman-declaration_hr

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, O Europskoj uniji – Iz povijesti.
http://www.mvep.hr/hr/hrvatska-i-europska-unija/o-europskoj-uniji/iz-povijesti/