Financijsko i pravno opismenjavanje
Organizacija radionica i Career Speed Dating-a
Volontiraj u različitim ustanovama
Prenesi svoje znanje srednjoškolcima
Tim za marketing, PR i Event management
Najnoviji FIPO članak
Često se u svakodnevnom životu susrećete s pojmom „pristojbe“, a zapravo vam nikad nije u potpunosti bilo jasno što su one točno i koje vrste poznajemo? Svaki mjesec nevoljko plaćate HRT pristojbu, a ni ne znate za što ste dali novce? Ne brinite, Meritokratov tim misli na sve. Bacimo se na posao!
Pristojbe (takse) su javni prihodi koji se u određenom iznosu plaćaju državi radi obavljanja određenog posla za pristojbenog obveznika. Vjerujemo da su mnogi od vas upoznati s novošću koju je uvela Venecija. Naime, žestoke se rasprave vode oko pokretanja online platforme za rezervacije i plaćanje pristojbi za ulazak u grad. Radi se o naknadi koja će se naplaćivati u razdoblju kada se u Veneciji očekuje najveća gužva, a sve to sa svrhom sprječavanja da masovni turizam nanese veće štete nego što je dosad.
Za lakše razumijevanje članka, trebalo bi znati razliku između pristojbenog povoda i pristojbenog obveznika.
Pristojbeni povod je činjenica koja uzrokuje da obveza plaćanja pristojbe uopće nastane. Ta je činjenica svaki zahtjev pristojbenog obveznika, odluka, akt ili radnja državnih tijela i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, za koje zakon veže nastanak pristojbene obveze.
Pristojbeni obveznik je fizička ili pravna osoba koja svojim zahtjevom ili prijedlogom potiče pokretanje postupka, donošenje odluke ili akta, poduzimanje radnje za sve što je zakonom predviđeno plaćanje pristojbe, odnosno fizička ili pravna osoba u čijem se interesu pa i bez njezine inicijative, poduzimanju radnje za koje je zakonom predviđeno plaćanje pristojbi.
Pristojbe se mogu razvrstati prema različitim kriterijima. Tako se pristojbe razvrstavaju prema postupku koji provodi država ili tijelo s javnom ovlasti pa razlikujemo sudske, upravne i javnobilježničke pristojbe. Naime, kad već spominjemo tijela s javnom ovlasti, bilo bi dobro napomenuti da se zapravo radi o povjeravanju javnih ovlasti kao jednom od načina organizacije javne vlasti u kojem država prenosi dio nadležnosti državnih tijela za obavljanje poslova od javnog interesa na subjekt izvan sustava državnih tijela (ustanovu, trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu). Pa tako za primjer tijela s javnom ovlasti možemo navesti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, komunalna društva i FINA-u. Prema svojoj svrsi, pristojbe su javni prihodi koji se u određenom iznosu plaćaju državi radi obavljanja određenog posla za pristojbenog obveznika. Razvrstavanje pristojbenih obveznika moguće je i s poreznog gledišta ovisno je li ovlaštenik naplate pristojbe obveznik plaćanja PDV-a ili nije.
Članak 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kaže da tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima, nisu porezni obveznici u smislu navedenog zakona. Prema tome oni nisu dužni obračunavati PDV kao niti izdavati račune za naplaćene pristojbe. Zakon uvodi ograničenje navodeći da će se navedena tijela ipak smatrati obveznicima poreza na dodanu vrijednost ako bi obavljanje djelatnosti imalo za posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja ili se radi o obavljanju djelatnosti iz Dodatka I. tog Zakona.
Zakon o porezu na dodanu vrijednost
Članak 6.
(5) Poreznim obveznicima u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Ako bi obavljanje tih djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija, ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama. U slučaju da obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. ovoga Zakona smatrat će se poreznim obveznicima, osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu.