Porezni obveznik PDV-a je svaka osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda te je registrirana kao obveznik PDV-a. Mali poduzetnici koji ostvaruju iznos manji od 10.000 eura su izostavljeni iz sustava PDV-a i tretira ih se kao privatne osobe. Fizičke osobe koje nisu registrirane kao porezni obveznici mogu biti obvezane platiti PDV, ako neovlašteno iskažu iznos PDV-a.

Zakon o porezu na dodanu vrijednost

Porezni obveznik

Članak 6.

‘’Porezni obveznik’’ u smislu ovoga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

POREZNE OSNOVICE^[1]

Tablica 11. Porezne osnovice predmeta oporezivanja.

^[1] Zakon o porezu na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: ZPDV), čl. 33.-36.

OPOREZIVE TRANSAKCIJE SU:^[1]

Isporuka dobara, obavljanje usluga, stjecanje dobara unutar Europske unije, trostrani posao, uvoz dobara i vrijednosni kuponi.

Isporuka dobara je prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom kao vlasnik. Materijalnom imovinom smatra se isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i drugih. Može biti i prijenos vlasništva nad imovinom po nalogu nadležnog državnog tijela ili po zakonu, ali i drugi.

Obavljanje usluga jest sve što se ne smatra isporukom dobara, ali i  prijenos prava,^[2] obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela, korištenje dobara koje čine dio poslovne imovine u privatne svrhe, ali i drugi slučajevi.

Stjecanje dobara unutar EU znači stjecanje prava raspolaganja materijalnom pokretnom imovinom kao vlasnik koju prodavatelj ili slični otpremi stvar u drugu državu članicu EU na račun kupca.

Trostranim poslom smatra se transakcija u koju su uključena tri porezna obveznika iz tri različite države radi otpreme nekog dobra od prodavatelja do isporučitelja pa do kupca.

Uvozom dobara smatra se svaki unos dobara u EU koja nisu u slobodnom prometu na području EU, u skladu s carinskim propisima.

Vrijednosni kupon je instrument za koji postoji obveza da ga se prihvati kao potpuna ili djelomična naplata naknade za isporuku dobara ili usluga i kada su dobra ili usluge koje se isporučuju ili identitet isporučitelja naznačeni.

^[1] ZPDV, čl. 7.-11.a

^[2] Promjena nositelja, imatelja prava.

Dijele se na nultu stopu poreza na dodanu vrijednost i oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Nulta stopa je puno oslobođenje od plaćanja PDV-a gdje se uračunava nulta stopa na poreznu obvezu, cijenu, i isto tako postoji i pravo na odbitak pretporeza^[1].

10 kategorija oslobođenja^[2]:

1. za određene djelatnosti od javnog interesa 

Odnosi se na područje socijalne skrbi, zaštite djece i mladeži, zaštite zdravlja, univerzalne poštanske usluge, sporta, obrazovanja.

2. za ostale djelatnosti  

U ovu kategoriju ubrajaju se transakcije u okviru djelatnosti osiguranja i reosiguranja, u vezi s štednim, tekućim i žiroračunima, obveznicama i drugim vrijednosnim papirima, valutama, odobravanje i ugovaranje kredita i kreditnih jamstava.                      

3. za transakcije unutar EU

Odnosi se na isporuke i stjecanje dobara na teritoriju EU i oslobođenje za određene usluge prijevoza.

4. pri uvozu

Odnosi se na uvoz osobne imovine fizičkih osoba u njihovom vlasništvu, osobne imovine fizičkih osoba kod preseljenja u RH s područja van EU, uvoz osobne imovine stečene nasljedstvom. Također, odnosi se na uvoz u vezi zaštite zdravlja, konkretno, uvoz terapeutskih tvari, lijekova, laboratorijskih životinja i bioloških ili kemijskih tvari i namijenjenih istraživanju, reagensa za određivanje krvnih grupa i tipizaciju tkiva. Isto tako, pošiljke organizacijama za zaštitu autorskih prava, turistički informativni materijal, uvoz slame, stočne hrane za životinje za vrijeme njihova prijevoza, goriva i maziva u cestovnim motornim vozilima.

5. pri izvozu

Odnosi se na isporuku dobara koju iz RH otpremi isporučitelj ili kupac izvan EU, odnosno da nema sjedište u RH. Također, odnosi se na isporuku dobara ovlaštenih tijela koja ih izvoze u okviru obrazovne, humanitarne usluge koja je izvan EU.

6. kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini

 Odnosi se na pokretnu imovinu uvezenu iz neke EU države u RH u svrsi  obavljanja određene usluge nab toj imovini.

7. u vezi s međunarodnim prijevozom

Obuhvaća prijevoz plovilima, ratnim brodovima i zrakoplovima u koji se koriste za  isporuku goriva i dobara za opskrbu plovila koja se koriste za plovidbu otvorenim more i  prijevoz putnika uz naknadu, isporuku, preinaku, popravak, iznajmljivanje takvih plovila te njihovo održavanje, obavljanje usluga za neposredne potrebe tog plovila, isporuku goriva i dobara ratnim brodovima koja plove iz RH prema van, isporuka goriva i dobara za opskrbu zrakoplova.

8. za određene isporuke koje su izjednačene s izvozom

Odnosu se na isporuke s međunarodnim elementom poput isporuke dobara ili usluge u okviru diplomatskih i konzularnih sporazuma.

9. za usluge posredovanja

Odnose se na izvozne isporuke koje se odnose na oslobađanja pri izvozu, postupcima koji se odnose na oslobođenja kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini, transakcijama koje se obavljaju izvan EU.

10. za transakcije koje se odnose na međunarodnu trgovinu

Plaćanja PDV-a oslobođen je uvoz svih dobara koja se smještaju u porezno skladište, kao i koja se unose u slobodnu zonu.

^[1] Porezni obveznik, poduzetnik, koji je platio svom dobavljaču PDV za isporučena dobra i obavljene usluge i koji ima pravo odbiti od poreza na PDV na svoje prodaje.

^[2] Arbutina H., Rogić Lugarić T., Cindori S., Bogovac J., Klemenčić I., Javnofinancijski sustav Republike Hrvatske, 2021., str. 144-151

Dobavljač - proizvođač - veleprodaja - maloprodaja - kupac. Svi su obveznici PDV-a, samo što je kupac taj krajnji potrošač na kojega je prevaljen^[1] porezni teret. Na primjer, kupac kad kupuje neku stvar koja košta 100 eura, s PDV-om od 25% će morati sveukupno platiti 125 eura ako želi određeni proizvod.

^[1] To je situacija kada je osoba poreznog obveznika različita od osobe koja snosi porezni teret.

Porez na promet nekretnina porez je koji plaća osoba koja na bilo koji način stekne nekretninu^[1] koja se nalazi u Republici Hrvatskoj – bilo to kupovinom, zamjenom, darovanjem, nasljeđivanjem ili nekim drugim putem – ako se u toj situaciji ne plaća PDV. Prihodi tog poreza pripadaju jedinicama lokalne samouprave^[2] i služe kao izvor financiranja jedinica lokalne samouprave na području koje se nekretnina nalazi.

Ipak, određene katerogije osoba u posebnim situacijama oslobođene su od plaćanja ovog poreza što je objašnjeno u nastavku.

Zakon o prometu na porez nekretnina

Članak 2.

Prihod od poreza na promet nekretnina pripada jedinici lokalne samouprave na području koje se nekretnina nalazi.

Članak 4.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine)

2. stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba

3. nekretnine su zemljišta i građevine

4. zemljišta su poljoprivredna, građevinska i druga zemljišta

5. građevine su stambene, poslovne i sve druge zgrade te njihovi dijelovi

Članak 5.

(1) Predmet oporezivanja je promet nekretnina.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

Članak 6.

(1) Obveznik poreza na promet nekretnina je stjecatelj nekretnine.

TKO JE OSLOBOĐEN PLAĆANJA POREZA NA PROMET NEKRETNINA?

Osim posebnih pravnih osoba kao što su Republika Hrvatska, gradovi, županije, Crveni križ, neprofitne humanitarne organizacije i slično, od plaćanja ovog poreza oslobođeni su i neki građani u posebnim kategorijama.

A)   Ako se radi o stjecanju s naknadom oslobođene su:

●       osobe koje stječu nekretnine u postupku vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina

●       prognanici i izbjeglice koji stječu nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu

●       osobe koje kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište), na kojem su imale stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava

●       zaštićeni najmoprimci koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu

●       osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva

●       osobe stječe nekretninu na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a primatelj uzdržavanja od kojeg dobiva nekretninu mu je:

o   bračni drug

o   izvanbračni drug

o   formalni i neformalni životni partner

o   potomak

o   predak

o   posvojenik

o   posvojitelj

●       osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva

B)   Ako se radi o stjecanju bez naknade – na primjer, nasljeđivanjem ili darovanjem, od plaćanja poreza na promet nekretnina oslobođeni su:

●       osobe koje su s prethodnim vlasnikom srodnici u uspravnoj liniji:

o   bračni drug

o   izvanbračni drug

o   formalni i neformalni životni partner

o   potomak

o   predak

o   posvojenik

o   posvojitelj

●       osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne samouprave^[3] daje nekretninu bez naknade iz razloga u vezi s Domovinskim ratom

●       bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose

Zakon o porezu na promet nekretnina

Članak 13.

Porez na promet nekretnina ne plaćaju:

1. Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fundacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu

2. diplomatska ili konzularna predstavništva strane države pod uvjetom uzajamnosti i međunarodne organizacije za koje je međunarodnim ugovorom dogovoreno oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina

3. osobe koje stječu nekretnine u postupku vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina

4. prognanici i izbjeglice koji stječu nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu

5. građani koji kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište) na kojem su imali stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava prema propisima kojima se uređuje prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Isto vrijedi i za zaštićene najmoprimce koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu

6. osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva

7. bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s primateljem uzdržavanja te od njega stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju

8. osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

Članak 15.

Porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju:

1. bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s umrlim ili darovateljem

2. pravne i fizičke osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daruje, odnosno daje nekretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom

3. bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.

KAKO SE RAČUNA IZNOS POREZA NA PROMET NEKRETNINA?

Porezna osnovica^[4] za izračunavanje iznosa ovog poreza je tržišna vrijednost^[5] nekretnine u trenutku stjecanja nekretnine. Tržišnu vrijednost utvrđuje Porezna uprava u pravilu prema ispravi o stjecanju ako u njoj piše vrijednost te nekretnine i ako je ta vrijednost odgovara cijeni sličnih nekretnina na tržištu, a ako cto nije slučaj, osnovica se utvrđuje procjenom stvarne vrijednosti.

Ta utvrđena porezna osnovica zatim se množi sa poreznom stopom koja iznosi 3%. Na primjer, ako kupite stan za 90.000 EUR, iznos porezne obveze koju biste trebali platiti je 2.700 EUR.

*VAŽNO! Potrebno je spomenuti da u slučajevima koji se tiču stjecanja nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavnju^[6] na koje se ne odnosi oslobođenje (uzdržavatelj nije srodnik u uspravnoj liniji), porezna obveza – dakle iznos poreza koji se mora platiti – umanjuje ovisno o tome koliko je vremena prošlo od sklapanja ugovora do smrti uzdržavanog. Za svaku proteklu godinu iznos se umanjuje za 5%.

Primjer: Godine 2020. stekli ste kuću u vrijednosti od 250.000 EUR na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji ste sklopili s Marijom Marić 2010. godine. Porezna osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost kuće, dakle 250.000 EUR te se ona zatim množi s 3%. Iznos porezne obveze je 7.500 EUR, međutim od njega se treba oduzeti postotak od 5% godišnje od sklapanja ugovora do smrti Marije Marić. Proteklo je 10 godina, a 10 x 5% je 50%. Kada se od porezne obveze oduzme 50%, krajnji iznos poreza koji morate platiti nakon stjecanja te kuće je 3.750 EUR.

Zakon o porezu na promet nekretnina

Članak 8.

(1) Ako se nekretnina stječe na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, obveznik poreza na promet nekretnina je davatelj uzdržavanja.

(2) Pri stjecanju nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju porez na promet nekretnina umanjuje se za 5% za svaku godinu trajanja uzdržavanja proteklu od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, do smrti uzdržavanog.

Članak 9.

(1) Osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

(3) Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo.

(4) Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

(5) Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

Članak 12.

Porez na promet nekretnina plaća se po stopi od 3%.

KOME, KADA I KAKO SE PLAĆA POREZ NA NASLJEDSTVO ILI DAR?

Obveza plaćanja poreza na promet nekretnina nastaje u trenutku kad se stekne nekretnina, a trenutak stjecanja ovisi o načinu stjecanja te može biti u trenutku:

●      pravomoćnosti sudske odluke ili odluke javnopravnog tijela^[7] o stjecanju,

●      u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

●      u trenutku smrti primatelja uzdržavatelja na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili

●      u trenutku odluke o upisu vlasništva nekretnine u zemljišne knjige.

Ako ne postoji niti jedan od razloga za oslobođenje od plaćanja poreza stjecanje nekretnine mora se prijaviti nadležnom poreznom tijelu – ispostavi Porezne uprave prema mjestu u kojem se nalazi nekretnina.

Stjecanje nekretnine na koji se treba primijeniti porez na promet nekretnina, nadležnom poreznom tijelu prijavit će se na jedan od tri moguća načina:

1. Javni bilježnik – Nakon ovjere potpisa na ispravama o stjecanju
2. Sud – Nakon dopuštanja upisa vlasništva u zemljišne knjige
3. STJECATELJ – Ako ste stekli nekretninu bez da je to stjecanje temeljeno na javnobilježničkoj ispravi ili sudskoj odluci, onda u roku od 30 dana od stjecanja imovine morate nadležnom poreznom tijelu dostaviti ispravu o stjecanju te nekretnine.

Prijava porezne obveze smatra se izvršena dostavom isprava od javnih bilježnika i sudova, tj. dostavom stjecateljeve isprave. Nakon što zaprimi prijavu o poreznoj obvezi, lokalna porezna uprava donijet će rješenje o utvrđivanju poreza na nasljedstva i darove. ​

Obveznik poreza dužan je u roku 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza na nasljedstva i darove platiti poreznu obvezu.

Zakon o porezu na promet nekretnina

Članak 16.

(1) Porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

(2) Ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.

(3) Ako se odlukom suda utvrđuje pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.

(4) Ako se vlasništvo na nekretnini stječe na temelju zakona, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti odluke suda o odobrenju upisa.

(5) Stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi kojoj je za stjecanje nekretnine na području Republike Hrvatske potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa porezna obveza nastaje u trenutku dobivanja te suglasnosti.

Članak 17.

(1) Ako se stječe nekretnina na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja tog ugovora.

(2) Ako se stječe nekretnina na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, porezna obveza nastaje u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, uz primjenu olakšice iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 18.

(1) Javni bilježnik po ovjeri potpisa na ispravama o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnine ili po sastavljanju javnobilježničkog akta, a najkasnije u roku od 30 dana, obvezan je jedan primjerak isprave, kao i svake druge isprave na osnovi koje dolazi do prometa nekretnine (ugovor o ortaštvu, ugovor o osnivanju prava građenja i sl.), uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka, dostaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nekretnina nalazi, elektroničkim putem.

(2) Sudovi i druga javnopravna tijela obvezni su ispostavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina dostavljati svoje odluke uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka kojima se stječe ili mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama, odnosno u službenim evidencijama u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, prema propisima o obveznom osobnom dostavljanju pismena.

Članak 19.

(1) Dostavom isprava i odluka iz članka 18. ovoga Zakona smatra se da je izvršena prijava prometa nekretnina.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ispravu o stjecanju nekretnine nije ovjerio javni bilježnik odnosno nije ju izdao sud ili drugo javnopravno tijelo, porezni obveznik je obvezan prijaviti promet nekretnina ispostavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina, dostavom Prijave prometa nekretnina i isprave o stjecanju nekretnine u roku od 30 dana od dana njezina nastanka.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ispravu o stjecanju nekretnine nije ovjerio javni bilježnik odnosno nije ju izdao sud ili drugo javnopravno tijelo, isporučitelj koji na isporuku nekretnine obračunava porez na dodanu vrijednost, kao i kod prijenosa porezne obveze, obvezan je u roku od 30 dana od dana isporuke prijaviti isporuku te nekretnine dostavom Prijave prometa nekretnina nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu isporučitelja.

(4) Oblik i sadržaj Prijave prometa nekretnina iz stavaka 2. i 3. ovoga članka te način podnošenja Prijave prometa nekretnina pravilnikom propisuje ministar financija.

Članak 26.

Porezni obveznik mora platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

^[1] Građevinu ili zemljište, a odnosi se i na pojedinačne stanove, poslovne prostore i slično

^[2] Općina ili grad

^[3] Općine, gradovi i županije

^[4] Iznos novca na temelju kojeg se računa iznos poreza koji ste dužni platiti

^[5] Cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u nekom trenutku

^[6] Oslobođenje se odnosi samo na doživotno uzdržavanje jer kod dosmrtnog uzdržavanja prijenos vlasništva nastupa prilikom sklapanja ugovora, kada se plaća i porez na promet nekretnina. Tada se ne zna koliko će dugo trajati taj odnos.

^[7] Ministarstva, uredi upravnih tijela općina, gradova i županija, državni zavodi, i sl.

Porez koji se plaća na nasljedstvo i darove lokalni je porez čiji prihodi pripadaju jedinicama područne (regionalne) samouprave^[1].

To znači da svaka osoba ili tvrtka koja naslijedi imovinu na koju se plaća porez ili takvu imovinu dobije na dar treba utvrditi postoji li za njega obveza platiti porez čija osnovica ovisi o vrijednosti nasljedstva tj. dara.

Obveza plaćanja poreza na nasljedstva i darove nastaje za svaku osobu koja je na teritoriju Republike Hrvatske naslijedila, primila kao dar, ili po drugoj osnovi bez naknade stekla imovinu.

Određene kategorije osoba oslobođene su plaćanja ovog poreza, a ako ste naslijedili ili su Vam darovane pokretnine, dužnosti plaćanja poreza ovisi i o vrijednosti te pokretnine.

NA KOJU SE IMOVINU ODNOSI POREZ NA NASLJEDSTVO I DAROVE?

Ako ste naslijedili neku imovinu ili Vam je neko nešto darovao morate platiti porez na nasljedstvo i darove ako to nasljedstvo ili dar spada u jednu od sljedećih kategorija:

●      gotov novac

●      novčane tražbine^[2]

●      vrijednosne papire – npr. dionice, obveznice, itd.

●      pokretnine*

*VAŽNO! Ukoliko ste naslijedili ili dobili na dar pokretnine – npr. pokućstvo, odjeću, i sl. – plaćate porez na nasljedstvo ili dar ako je tržišna vrijednost^[3] pokretnina veća​ od 6.700,00 eura na taj dan kada ste primili dar tj. u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju^[4].

Također jer važno znati da se ovaj porez plaća samo u slučaju da se na ono što Vam je darovano ili ono što se naslijedili ne plaća neki drugi specifični porez.

Ako ste naslijedili ili Vam je darovana nekretnina, dužni ste platiti porez na promet nekretnina prema pravilima utvrđenim Zakonom o porezu na promet nekretnina.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 4.

​(1) Porez na nasljedstva i darove plaća se na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine, ako je pojedinačna tržišna vrijednost pokretnina veća od ​6.700,00 eura na dan utvrđivanja porezne obveze.

(2) Porez na nasljedstva i darove ne plaća se ako se na naslijeđeni ili darovani gotov novac, novčane tražbine, vrijednosne papire (vrijednosnice) te pokretnine plaća neki drugi porez prema posebnom propisu.

TKO JE OSLOBOĐEN PLAĆANJA POREZA NA NASLJEDSTVO I DAROVE?

Osim oslobođenja od plaćanja poreza za pokretnine vrijednosti manje od 6.700,00 eura na dan utvrđivanja porezna obveze, moguće je biti oslobođen i iz drugih razloga. Bit ćete oslobođeni plaćanja poreza ako između Vas i ostavitelja ili darivatelja imovine postoji posebni odnos, ili Vi imate poseban status u hrvatskom pravu.

Od plaćanja poreza na nasljedstvo i darove oslobođeni ste ako pripadate jednoj od sljedećih kategorija:

1. Srodnik u uspravnoj liniji^[5] s umrlim tj. darovateljem:
• bračni drug
• potomak
• predak
• posvojitelj
• posvojenik
2. Osobe kojima Republika Hrvatska, općina ili županija daruje, odnosno daje pokretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u vezi s Domovinskim ratom
3. Posebne kategorije:
• Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
• tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
• javne ustanove
• vjerske zajednice, zaklade i fundacije
• Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu
4. ​Osobe kada primaju darove (donacije) za svrhe utvrđene posebnim propisima.

Također, ako se odreknete nasljedstva ili ga nekome ustupite, niste dužni platiti porez na dio koji bi naslijedili, budući da ta obveza prelazi na osobu/e kojoj je nasljedstvo ustupljeno.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 5.

(2) Ako se nasljednik odrekne nasljedstva ili ga ustupi u ostavinskom postupku, porez na nasljedstva i darove plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripalo ili joj je ustupljeno.

Članak 9.

Porez na nasljedstva i darove ne plaćaju:

1. bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s umrlim ili darovateljem

2. fizičke i pravne osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daruje, odnosno daje pokretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom

3. Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove, vjerske zajednice, zaklade i fundacije, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu

4. fizičke i pravne osobe kada primaju darove (donacije) za svrhe utvrđene posebnim propisima.

KAKO SE RAČUNA IZNOS POREZA NA NASLJEDSTVO ILI DAR?

Porez za nasljedstva i darove plaća se po stopi od 4%.

Ta se stopa primjenjuje na osnovicu poreza na nasljedstva i darove. Tu osnovicu u svakom pojedinačnom slučaju određuje nadležno porezno tijelo te ona ovisi o vrsti nasljedstva ili dara.

Ukoliko ste naslijedili ili Vam je darovan gotov novac, onda je osnovica jednaka iznosu tog novca.

U svim ostalim slučajevima – bez obzira radilo se o novčanim tražbina, vrijednosnim papirima ili pokretninama veće vrijednosti – osnovicu poreza čini tržišna vrijednost naslijeđenog tj. tržišna vrijednost dara od koje su odbijeni dugovi i troškovi koji se odnose na nasljedstvo odnosno dar, tzv. neto tržišna vrijednost.

Primjer: Od tete ste naslijedili kolekciju skupocjenih umjetničkih djela čija je ukupna tržišna vrijednost procijenjena na 24.500 eura. Teta je prije smrti imala ugovoreno dugotrajno osiguranje u vezi tih umjetnina te je mjesečna premija^[6] bila 500 eura.

Vi ste prijavili nasljedstvo nadležnom poreznom tijelu te se s osiguravateljem sporazumjeli o produljenju osiguranja.

Nadležno porezno tijelo od ukupne tržišne vrijednosti oduzelo je mjesečni iznos premije osiguranja, a na tako dobivenu osnovicu poreza na nasljedstvo primijenilo stopu od 4% tako da je pomnožilo 24.000 sa 0.04. Vi ste u tom slučaju dužni platiti 960 eura poreza.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 6.

(1) Osnovicu poreza na nasljedstva i darove čini iznos gotova novca te tržišna vrijednost novčanih tražbina i vrijednosnih papira (vrijednosnica), kao i pokretnina na dan utvrđivanja porezne obveze, nakon odbitka dugova i troškova što se odnose na imovinu na koju se plaća taj porez.

(2) Osnovicu poreza na nasljedstva i darove iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje nadležno porezno tijelo.

Članak 8.

​Porez na nasljedstva i darove plaća se po stopi od 4%.

KOME, KADA I KAKO SE PLAĆA POREZ NA NASLJEDSTVO ILI DAR?

Obveza plaćanja poreza na nasljedstvo ili dar nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili odluke javnopravnog tijela^[7] ili suda tj. u trenutku primitka dara.

Ako ne postoji jedan od razloga za oslobođenje od plaćanja poreza, imovina koja je naslijeđena tj. primljena kao dar spada u imovinu na koju se primjenjuje Zakon o lokalnim porezima pa nasljedstvo tj. dar moraju biti prijavljeni nadležnom poreznom tijelu.

Nadležno porezno tijelo određuje se prema ^[8]prebivalištu ili uobičajenom boravištu^[9] ili sjedištu nasljednika tj. daroprimatelja, a u slučaju da ta osoba nema prebivalište, uobičajeno boravište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, nadležno porezno tijelo određuje se prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu ostavitelja tj. darivatelja.

Primjer: Imate prijavljeno prebivalište u Bjelovaru. Naslijedili ste starinski ormar iz 18. stoljeća od svoje sestre. Isprava o stjecanju nasljedstva i prijava porezne obveze bit će poslana područnom uredu porezne uprave Bjelovar.

Postojanje nasljedstva tj. dara na koji se treba primijeniti porez na nasljedstvo ili dar, nadležnom poreznom tijelu prijavit će se na jedan od tri moguća načina:

1. Javni bilježnik – Nakon ovjere potpisa na ispravama o stjecanju pokretnina dužan je predati primjerak isprave uz osobni identifikacijski broj (OIB) stjecatelja nadležnom poreznom tijelu.
2. Sud – Nakon što je prošao rok za žalbu u sporu oko stjecanja nasljedstva ili dara dužan je odluku uz OIB stjecatelja predati nadležnom poreznom tijelu.
3. STJECATELJ – Ako ste stekli imovinu bez da se to stjecanje temelji na javnobilježničkoj ispravi ili sudskoj odluci*, u roku od 30 dana od stjecanja imovine morate nadležnom poreznom tijelu dostaviti ispravu o stjecanju te pokretnine.

*Dar se smatra primljenim u trenutku potpisa ugovora o darovanju, a ako nije sklopljen pisani ugovor o darovanju, u trenutku primitka dara.

Prijava porezne obveze smatra se izvršena dostavom isprava od javnih bilježnika i sudova, tj. dostavom stjecateljeve isprave.

Nakon što primi prijavu o poreznoj obvezi, lokalna porezna uprava donijet će rješenje o utvrđivanju poreza na nasljedstva i darove. ​

Obveznik poreza dužan je u roku 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza na nasljedstva i darove platiti poreznu obvezu.

Opći porezni zakon

Članak 43.

​(1) U smislu ovoga Zakona smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.

(2) Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 7.

(1) Obveza plaćanja poreza na nasljedstva i darove nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili odluke javnopravnog tijela ili suda ili u trenutku primitka dara.

(2) Dar se smatra primljenim u trenutku potpisa ugovora o darovanju, a ako nije sklopljen pisani ugovor o darovanju, u trenutku primitka dara.

Članak 10.

​(1) Porez na nasljedstva i darove prihod je jedinice područne (regionalne) samouprave prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu nasljednika ili daroprimatelja.

(2) Ako nasljednik ili daroprimatelj nema prebivalište ili uobičajeno boravište ili sjedište na području Republike Hrvatske, porez na nasljedstva i darove prihod je jedinice područne (regionalne) samouprave prema prebivalištu ostavitelja ili darovatelja.

^[1] Općina ili grad

^[2] Novac koji Vama netko duguje pa za koji Vi imate pravo tražiti isplatu. Često se označava dobivanjem zadužnice.

^[3] Uobičajena cijena na plaća za takvu tržištu za tu pokretninu. Koliko se prosječno pokretninu.

^[4] Kada je završen ostavinski postupak tj. više ne postoji spor oko podijele imovine umrlog.

^[5] Uspravna linija znači da su to osobe od kojih vi direktno potječete (npr. majka, otac, baka, djed, prabaka, pradjed) ili koji direktno potječu od Vas (sin, kćer, unuk, unuka). Ovdje su uključeni i posvojenici i posvojitelji koji imaju usporediv odnos. Sestre, braća, tete, ujaci, stričevi, bratići, sestrične i sl. spadaju u pobočnu liniju pa ako je Vaše nasljedstvo ili dar Vama dano od tih osoba, onda niste oslobođeni plaćanja poreza na tu imovinu.

^[6] Iznos novca koji se plaća u svrhu osiguranja svaki mjesec

^[7] Ministarstva, uredi upravnih tijela općina, gradova i županija, državni zavodi, i sl.

^[8] Prebivalište je mjesto u kojem osoba ima stan najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, bez obzira živi li u njemu ili ne. Ako netko ima više stanova, u svrhu poreza kao prebivalište se uzima mjesto prebivališta obitelji, ili mjesto u kojem se osoba pretežno zadržava.

^[9] Uobičajeno boravište ima osoba koja se na nekom mjestu zadržava tako da se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno, a specifično mjesto u kojem postoji stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine.

Porez^[1] na nekretnine, koji je u Republici Hrvatskoj u primjeni od 2025. godine, zamijenio je dotadašnji porez na kuće za odmor. To je obvezni godišnji iznos koji vlasnici kuća, stanova ili drugih zgrada plaćaju ako su u kratkoročnom najmu^[2] ili prazne, a porezni prihodi pripadaju jedinici lokalne samouprave^[3] i jedinici regionalne (područne) samouprave^[4].

Ovim porezom pokušava se potaknuti vlasnike da nekretnine iznajmljuju, umjesto da ih drže prazne. To je najbolje prikazati kroz primjer: Ana posjeduje vikendicu od 100 m² na moru koju koristi samo nekoliko tjedana godišnje. Lokalne vlasti uvele su obvezu plaćanja 5 eura po m² za nekretnine koje nisu u upotrebi. Ana će morati platiti 500 eura godišnje. To bi ju moglo potaknuti da razmotri prodaju ili dugoročno^[5] iznajmljivanje vikendice. Bitno je za naglasiti da ovaj porez na nekretnine ne predstavlja uvođenje novog poreznog oblika, već prilagodbu postojećeg.

^[1] Porez je osnovni financijski instrument prikupljanja javnih prihoda.

^[2] Podrazumijeva iznajmljivanje nekretnine na kratke rokove.

^[3] Jedinica lokalne samouprave je lokalna vlast koja upravlja određenim područjem. To su  gradovi i općine.

^[4] Jedinica regionalne (područne) samouprave je regionalna vlast koja brine za šire područje koje obuhvaća više gradova i općina. To je županija.

^[5] Podrazumijeva iznajmljivanje nekretnine na duže rokove, pretpostavlja se da će minimum biti 10 mjeseci.

Mnoge mlade obitelji i studenti imaju problema s pronalaženjem pristupačnih stanova zbog visokih cijena na tržištu nekretnina i visokih kamata na stambene kredite. U isto vrijeme, više od 600.000 stambenih jedinica nije na tržištu^[1], iako bi mogle biti iskorištene za najam ili prodaju. Na primjer, mnoge kuće za odmor koje se koriste samo povremeno ostaju prazne veći dio godine. Ove kuće, iako bi mogle biti na tržištu, ostaju prazne, čime se dodatno povećava nedostatak stanova na tržištu.

Dodatno, tržište najma u turističkim područjima postalo je nestabilno. Najmodavci često ne žele ugovarati dugoročne najmove jer tijekom turističke sezone mogu ostvariti veće prihode od kratkoročnog najma. To otežava život radnicima koji žive u tim područjima i kojima je potrebna dugoročna stabilnost stambenih uvjeta.

Osim toga, nekretnine se često kupuju kao investicija u uvjetima visoke inflacije. Mnogi vlasnici takvih nekretnina neskloni su davati nekretnine u najam zbog pravne nesigurnosti i nedostatne zaštite najmodavaca u situacijama neplaćanja najma i režija te iseljenja najmoprimaca koji se ne pridržavaju odredbi ugovora o najmu. U takvim uvjetima odlučuju se držati nekretnine praznima.

Da bi se gore spomenute negativne pojave smanjile, država je odlučila poduzeti mjere koje bi omogućile lakši pristup stanovanju, veću pravnu sigurnost za iznajmljivače i najmoprimce te povećanje porezne discipline u sektoru nekretnina. Jedna od ključnih promjena odnosi se na porez na kuće za odmor, koji je transformiran u porez na nekretnine. Ovaj porez obuhvaća cijeli sustav stambenih nekretnina, s ciljem smanjenja praznih stanova te povećanja dostupnosti stanovanja, posebno u popularnim turističkim područjima.

Svi porezi jedinica lokalne samouprave su ranije bili opcijski porezi što znači da jedinice lokalne samouprave samostalno odlučuju hoće li svojim odlukama uvesti ove poreze. Izmjene u sustavu lokalnih poreza u Republici Hrvatskoj odnose se na Zakon o lokalnim porezima i značajan su korak prema uspostavi jedinstvenog i pravednijeg sustava oporezivanja, posebice jer porez na kuće za odmor, odnosno novi porez na nekretnine više nije opcijski porez nego postaje obavezan.

Zakon o lokalnim porezima

(ranije zakonsko uređenje)

Članak 20.

(1)  Jedinice lokalne samouprave mogu uvesti sljedeće poreze:

1. porez na potrošnju

2. porez na kuće za odmor

3. porez na korištenje javnih površina.^[2]

●      ZAŠTO SE MIJENJA NAZIV POREZA?

U Hrvatskoj je postojao porez na imovinu koji se plaćao na kuće koje su ljudi koristili za odmor, poput vikendica. Ovaj porez nije se značajnije mijenjao oko dva desetljeća, a krajem 2023. godine odlučeno je da se poveća na 5 eura po kvadratnom metru, što bi značilo da će ljudi koji imaju veće kuće za odmor plaćati veći porez. Iako ovaj porez postoji već dugo, nije bilo jasno na što se točno odnosi, jer naziv „porez na kuće za odmor“ nije bio dovoljno precizan. Zato se promijenio naziv ovog poreza u „porez na nekretnine“, kako bi bilo jasno da se porez ne odnosi samo na vikendice, nego na sve vrste nekretnina koje se koriste povremeno. Time će i porezni obveznici^[3] i porezne vlasti jasnije znati tko treba platiti porez i na koji način. Ovakve promjene mogle bi pomoći da porezna pravila budu jednostavnija, što ima za posljedicu da će porezni obveznici manje griješiti i lakše plaćati porez. A uz to, država će bolje naplaćivati porez i imati više sredstava za financiranje važnih javnih usluga, poput obrazovanja i zdravstva.

Dakle promjena naziva poreza iz "poreza na kuće za odmor" u "porez na nekretnine" donosi nekoliko važnih prednosti:

●      Jasnoća u primjeni poreza: Mnogi porezni obveznici nisu u potpunosti razumjeli što znači porez na kuće za odmor jer su postojale nejasnoće u definiciji. Sada će biti jasno da porez obuhvaća sve vrste stambenih nekretnina, a ne samo kuće koje služe za povremeni boravak.

●      Povećanje porezne discipline: Vlasnici nekretnina sada će biti jasnije upoznati sa svojim obvezama i s time što točno moraju plaćati. Time će se smanjiti mogućnost izbjegavanja poreza.

●      Povećanje pravne sigurnosti: Uz jasnije definicije i obveze, porezni obveznici imat će veću sigurnost u vezi s poreznim postupkom, čime će se smanjiti nesporazumi i nesigurnost u provođenju poreza.

^[1] Državni zavod za statistiku, Popis 2021., https://dzs.gov.hr/u-fokusu/popis-2021/88 

^[2] Ranije uređenje Zakona o lokalnim porezima, NN 115/16, 101/17, 114/22, 114/23

^[3] Porezni obveznik je onaj tko je zakonski dužan plaćati poreze

●      UVOĐENJE POREZA NA NEKRETNINE KAO OBVEZNOG POREZA

Kako smo rekli, dosadašnji porez na kuće za odmor bio je opcionalan za općine i gradove, što je značilo da su oni sami odlučivali hoće li ga primjenjivati. Međutim, prema novom zakonu, ovaj porez postao je obvezan za sve općine i gradove u Hrvatskoj. To znači da od 1. siječnja 2025. godine svi imaju isti porezni sustav na nekretnine, čime se postiže ujednačenost na cijelom području Hrvatske.

Razlika između starog i novog poreza je u tome što novi porez obuhvaća sve vrste nekretnina, ne samo vikendice i kuće za odmor. Porez se primjenjuje na stambene, poslovne i neiskorištene nekretnine. Cilj ove promjene je potaknuti vlasnike praznih ili neiskorištenih nekretnina da ih iskoriste ili prodaju, čime bi se olakšao pristup stanovima i kućama za one koji ih traže.

Iako 95 općina i gradova dosad nisu imali porez na kuće za odmor, sada će morati primjenjivati porez na sve nekretnine. Svaka općina ili grad moći će odlučiti koliko će iznositi porez i mogu uvesti posebne programe za socijalno ugrožene osobe koje će biti oslobođene plaćanja poreza. Ovaj porez prikupljat će ili lokalne vlasti ili Porezna uprava^[1]. Na taj način, svi vlasnici nekretnina bit će u jednakom položaju, a država će moći bolje upravljati prihodima.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 20.

(1) Jedinice lokalne samouprave dužne su uvesti porez na nekretnine.

●      FLEKSIBILNOST U ODREĐIVANJU POREZNIH STOPA.

Prema ovom novom zakonskom uređenju, jedinice lokalne samouprave moći će same odlučiti koliko će iznositi porez na nekretnine, unutar raspona od 0,60 do 8,00 eura po kvadratnom metru. Ako neka općina ili grad ne donese odluku o visini poreza, tada će se primijeniti minimalna stopa. Ovo je važna promjena jer daje veću slobodu lokalnim vlastima da prilagode porez svojim specifičnim uvjetima, poput veličine i vrste nekretnina na njihovom području.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 26.

(1) Porez na nekretnine plaća se godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine.

(2) Visinu poreza na nekretnine u granicama određenim stavkom 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave propisuje svojom odlukom.

(3) Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom ne propiše visinu poreza na nekretnine, porez se određuje u iznosu od 0,60 euro/m² korisne površine nekretnine.

●      EVIDENCIJA NEKRETNINA

Ovim izmjenama značajno se mijenja način vođenja evidencija o nekretninama. Jedinice lokalne samouprave sada moraju ažurirati i održavati baze podataka, koje će se koristiti za precizno utvrđivanje obveznika poreza. Ova nova obveza zahtijeva veću usklađenost s Poreznom upravom i prilagodbu organizacijskih kapaciteta na lokalnoj razini. Ti podaci bitni su za utvrđivanje poreza, u skladu s pravilima koja propisuje Opći porezni zakon. Ako dođe do promjena koje utječu na poreznu obvezu, poput promjene namjene nekretnine (npr. ako vlasnik počne koristiti nekretninu za iznajmljivanje umjesto za odmor) ili promjene njezine površine, vlasnici su dužni obavijestiti porezno tijelo. Također, ako ispunjavaju uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza, i to moraju prijaviti.

Porezna tijela imaju pravo provoditi provjere kako bi utvrdila točan iznos poreza. Ako vlasnici smatraju da porez nije ispravno obračunat, mogu osporiti poreznu obvezu, ali moraju pružiti dokaze koji podupiru njihov zahtjev. S tim u vezi, prijava prebivališta^[2] na adresi nekretnine ne smatra se dokazom da netko stvarno stalno živi u toj nekretnini. Ako porezno tijelo pokaže da osoba zapravo ne živi u toj nekretnini, prijava prebivališta neće biti dovoljna za oslobađanje od poreza. Opći porezni zakon jasno kaže da je odgovornost vlasnika nekretnine da pruži dokaze koji pokazuju da je nekretnina zaista korištena za stalno stanovanje. To uključuje dokazivanje gdje osoba zapravo živi i radi, što uključuje i osobne i poslovne veze. Dakle, samo prijava prebivališta neće biti dovoljna. Ako porezni obveznici ne dostave podatke bitne za oporezivanje, prijeti im novčana kazna za prekršaj od 1.000,00 do 6.630,00 eura.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 49.a

Obveznik poreza na nekretnine dužan je do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez poreznom tijelu prijaviti promjenu podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na nekretnine, a osobito promjenu obračunske površine nekretnine odnosno promjenu namjene nekretnine koja utječe na obračun poreza ili dokaze koji utječu na ostvarivanje uvjeta za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine iz članka 27. stavka 1. točaka 2. do 7. ovog Zakona.

●      SOCIJALNE MJERE

Kako bi se osigurala pravednost sustava, zakon predviđa mogućnost uvođenja oslobođenja ili smanjenja poreza za socijalno ugrožene skupine. Ovo je novost koja nije postojala u prijašnjem sustavu, čime se osigurava veća uključenost i socijalna osjetljivost.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 27.

(2) Od obveze plaćanja poreza na nekretnine mogu se osloboditi socijalno ugroženi građanin pod uvjetima koje svojom odlukom odredi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave…

^[1] Porezna uprava je tijelo koje upravlja i nadzire plaćanje poreza u zemlji. Porezna uprava prikuplja poreze, provodi provjere i kontrolira da svi poštuju porezne zakone.

^[2] Prebivalište je zakonski definirano mjesto gdje osoba stalno živi i gdje ima glavnu adresu. To je mjesto na kojem osoba provodi najveći dio vremena, gdje je prijavljena za poreze, zdravstvenu zaštitu i druge administrativne usluge. Prebivalište se koristi za određivanje prava i obveza, kao što su glasovanje, socijalna prava i porezne obveze.

Ovaj porez ima nekoliko ciljeva:

●      Smanjenje broja praznih kuća i stanova: Ako vlasnici kuća i stanova moraju plaćati porez za prazne nekretnine, bit će motivirani staviti te nekretnine na tržište – bilo za prodaju ili najam. To znači da će na tržištu biti više stanova, a cijene će vjerojatno biti niže zbog veće ponude.

●      Poticanje dugoročnog najma: Cilj je i smanjiti broj kratkoročnih najmova, koji su česti u turističkim područjima. Dugoročni najam će postati isplativiji za vlasnike, čime će se omogućiti dugoročna stambena rješenja za ljude koji žive u tim područjima.

●      Veća pravna sigurnost za najmoprimce i najmodavce: Uvođenjem poreza i jasnijih definicija, odnosi između iznajmljivača i najmoprimaca postat će jasniji i stabilniji. Tako će se povećati sigurnost za sve koji se bave najmom nekretnina.

KAKO ĆE POREZ NA NEKRETNINE FUNKCIONIRATI?

●      POREZNI OBVEZNICI

Porezni obveznik je osoba koja je na temelju zakonskih propisa dužna platiti porez. Porezni obveznici će biti vlasnici nekretnina, bez obzira jesu li domaći ili strani državljani, to znači građani ili pravne osobe^[1] koji imaju stanove, kuće ili vikendice koje se ne koriste za stanovanje ili nisu u dugoročnom najmu. Na primjer, netko tko ima obiteljsku kuću u Slavoniji u kojoj nitko ne živi morat će plaćati porez na nju. Trgovačka društva koje posjeduju nekretnine namijenjene stanovanju ili zgradu za stanovanje i poslovanje, a koje ne koriste također će snositi porezni teret.

Porez neće biti obvezni plaćati vlasnici zgrada u kojima se skladišti poljoprivredna oprema, npr. skladište za traktore te poduzeća koje nekretnine koriste za proizvodnju, industriju ili slične djelatnosti^[2], npr. tvornice jer se tako potiče njihovo korištenje u ekonomske svrhe.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 25.

(1) ​Porez na  nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici  nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se ne može utvrditi vlasnik, porez na nekretnine plaća korisnik nekretnine određen prema odredbama propisa kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.​

(3) Za novoizgrađene nekretnine obveza plaćanja poreza na nekretnine nastaje danom izvršnosti uporabne dozvole godine za koju se utvrđuje porez odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole.

(4) Obveza plaćanja poreza na dohodak od iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova prema odredbama propisa o porezu na dohodak, obveza plaćanja drugih poreza s osnove obavljanja djelatnosti te prijava prostora kao nekomercijalnog smještaja nema utjecaja na utvrđivanje statusa nekretnine za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine.

●      NEKRETNINA KAO PREDMET OPOREZIVANJA

Nekretnina je svaki prostor koji se koristi za stanovanje. To su kuće, stanovi, stambeni dijelove zgrada koji su djelomično poslovni te svaki drugi prostor koji je namijenjen životu ljudi. Međutim, nekretnine koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i druge opreme, prostori koji se koriste za proizvodne ili neproizvodne poslovne aktivnosti, ne smatraju se nekretninama koje su predmet oporezivanja.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 2.

12. nekretnina je svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.

●      KADA SE NE PLAĆA POREZ NA NEKRETNINE?

Porez na nekretnine se ne plaća na nekretnine:

●    koje služe za stanovanje, npr. ako živiš u kući ili stanu koji je tvoj stalni dom,

●    za dugoročni najam, npr. ako iznajmljuješ stan ili kuću nekome tko tamo živi stalno,

●    za javne potrebe, zgrade poput škola, bolnica ili domova za starije osobe koje služe javnim interesima,

●    za prodaju, ako poduzeće ima stan ili kuću u svojoj imovini s namjerom da je proda, a prošlo je manje od 6 mjeseci od kada je ta nekretnina unesena u poslovne knjige^[3],

●    preuzete zbog dugova, ako netko, npr. banka, preuzme nekretninu jer vlasnik nije mogao vratiti dug, a prošlo je manje od 6 mjeseci od preuzimanja,

●    koji nisu pogodne za stanovanje zbog prirodnih nepogoda, npr. ako je zgrada uništena zbog potresa ili poplava,

●    koje se ne mogu koristiti za stanovanje, znači ako postoje bilo koje druge prepreke koje onemogućuju korištenje nekretnine kao doma,

●    koje se nalaze u vlasništvu općine ili grada i nalaze se unutar njihovih granica te

●    u kojima domaćin stalno živi i koje koristi za iznajmljivanje (npr. turistima)

Zakon o lokalnim porezima

Članak 27.

(1) Porez na nekretnine ne plaća se na nekretnine:

1.   koje služe za stalno stanovanje

2.   koje se iznajmljuju na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje

3.   javne namjene i nekretnine namijenjene institucionalnom smještaju osoba

4.   koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, ako je od dana unosa u poslovne knjige do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci

5.   preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, ako je od dana preuzimanja do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci

6.   koje zbog proglašenja prirodnih nepogoda u određenom poreznom razdoblju nisu podobne kao stambeni prostor

7.   u ostalim slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine

8.   u vlasništvu jedinica lokalne samouprave koje se nalaze isključivo na teritoriju te jedinice lokalne samouprave

9.   koje domaćinu određenom prema propisu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost služe za stalno stanovanje.

UTJECAJ NA GRAĐANE I PODUZETNIKE

U prethodnom tekstu već smo obradili kako će porez na nekretnine utjecati na društvo kao cjelinu, ali pogledajmo kako će utjecati na građane i poduzetnike. Za vlasnike nekretnina koje koriste za stanovanje neće biti promjene, međutim pitanje je što se događa ako se ne koriste. Zamislimo da Ana ima dva stana, u jednom živi, a drugi je prazan jer ga ne iznajmljuje, odnosno ne koristi ga. Uvođenjem poreza, Ana će morati plaćati porez za prazan stan. Kako bi izbjegla dodatne troškove, morat će iznajmiti stan studentima ili obiteljima. To znači da će više ljudi imati priliku pronaći mjesto za život umjesto da stan stoji prazan.

Prednost je što će više nekretnina postati dostupno za iznajmljivanje, a vlasnici koji koriste nekretnine za stanovanje neće biti toliko pogođeni porezom.

Međutim, vlasnici koji se odluče da ih svejedno neće koristiti, plaćat će porez što je ujedno veći trošak. Ako netko ne može plaćati porez, možda će morati prodati nekretninu, jer plaćanje poreza može biti teret za osobe s niskim prihodima koje su, primjerice, naslijedile stan. Prodaja kuće može biti i emotivno teška, na primjer, Ana je naslijedila kuću na selu koja je dugi niz u obitelji, ali nema dovoljno prihoda da plaća porez na nju te ju je prisiljena prodati.

Poduzetnici često posjeduju zemljišta, urede ili druge poslovne prostore. Porez na nekretnine će ih potaknuti da planiraju kako će koristiti svoje nekretnine. Ako je nekretnina u funkciji, tj. ako se u njoj nalazi trgovina ili ured, poduzetnik neće plaćati porez na nekretnine, ali ako stoje prazne morat će snositi porezni teret. Na primjer, Marko koji vodi građevinsku tvrtku, posjeduje staro skladište koje trenutno ne koristi, pa će ga porez potaknuti da to skladište preuredi u neku manju trgovinu ili kafić.

Prednost je što će više poslovnih prostora biti dostupno za najam, što bi moglo smanjiti cijene najma, no oni koji imaju zemljišta ili zgrade za buduće projekte morat će plaćati poreze iako te nekretnine još ne donose zaradu, što će utjecati i na njihov profit^[4]. Naravno s padom cijene nekretnina i najmova šteti se poduzetnicima koji investiraju u taj sektor^[5].

OČEKIVANI PRIHOD I KORISTI ZA DRŽAVNI PRORAČUN

Uvođenje poreza na nekretnine donijet će značajne promjene u financiranju lokalnih jedinica i države. Prihod^[6] se dijeli između jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave (županija). Udio jedinica lokalne samouprave (općina i gradova) u ovim prihodima bit će 80%, dok će županije zadržati 20%. Takva raspodjela ima za cilj povećati financijsku samostalnost općina i gradova te osigurati ujednačen regionalni^[7] razvoj.

Jedna od glavnih koristi za lokalne samouprave je smanjenje njihove ovisnosti o transferima^[8] iz državnog proračuna. Lokalni prihodi od poreza omogućit će financiranje projekata koji su važni za lokalne zajednice, poput infrastrukture^[9], obrazovanja i socijalnih usluga. Na primjer, Ana ima kuću od 100 m² u kojoj provodi vrijeme samo preko zime. Grad je odlučio da će porez na nekretnine biti 1 euro po m² svake godine. To znači da Ana treba platiti 100 eura godišnje za porez na svoju kuću. Taj novac će grad koristi za popravak cesta, izgradnju novih parkova ili poboljšanje škola. Na primjer, dio Aninog poreza može pomoći u postavljanju nove rasvjete u njezinoj ulici, što koristi cijeloj zajednici.

Istovremeno, županija će zadržati dio prihoda (20%) kako bi pridonijela smanjenju fiskalne^[10] nejednakosti među općinama i gradovima. Ovaj mehanizam omogućit će dodatnu pomoć onim jedinicama lokalne samouprave koje imaju smanjene financijske kapacitete, čime će se ublažiti regionalne razlike.

Preciziranje definicija i proširenje opsega oporezivanja utječe na ostvarenje prihoda, a prazne nekretnine koje do sada nisu bile na tržištu, kao i nekretnine u vlasništvu stranaca, također će biti uključene u oporezivanje, čime se potiče efikasnije korištenje nekretnina.

Pod pretpostavkama povećanja obuhvata oporezivanja na 600.000 nekretnina koje su prema procjenama trenutno identificirane kao prazne, prosječne površine praznih nekretnina od minimalno 80 m² i iznos poreza od minimalno 0,60 euro po m², očekivani ukupni prihodi od poreza na nekretnine u 2025. godini iznosili bi 66,4 milijuna eura.

Zakon o lokalnim porezima

Članak 28.

Porez na nekretnine lokalni je porez čiji se prihod dijeli:

1.   80% udio jedinice lokalne samouprave na čijem se području nekretnina nalazi

2.   20% udio jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem se području nekretnina nalazi.

^[1] Pravna osoba je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost (tvrtke, poduzeća).

^[2] Djelatnost je opseg rada neke struke, polje rada jedne ili više struka ili osoba.

^[3] Poslovne knjige su službeni dokumenti poduzeća u kojima se sistematizirano i dokumentirano evidentiraju svi poslovni događaji u jednome vremenskom razdoblju, najčešće u jednoj godini.

^[4] Profit je u užem smislu, višak prihoda nad rashodima.

^[5] Sektor je ustrojstvena jedinica tvrtke, ustanove ili tijela državne uprave, odjel, odsjek; cjelina unutar društva.

^[6] Javni prihodi su sredstva kojima država zadovoljava javne potrebe iz svoje nadležnosti.

^[7] Regionalni je zemljopisno, povijesno, politički ili na neki drugi način izdvojeno ili označeno područje jedne ili više zemalja.

^[8] Transferi (bank.) prijenos novca iz jedne financijske ustanove u drugu ili iz zemlje u zemlju.

^[9] Infrastruktura je  skup djelatnosti s pripadajućim građevnim objektima i opremom, koji omogućuje nesmetan opći poslovni razvoj te djelatnosti od općega društvenog interesa (npr. školstvo, zdravstvo, telekomunikacije, promet).

^[10] Fiskalni je koji se odnosi na državnu blagajnu i državu kao vlasnika imovinskog prava.

U posljednje vrijeme, u javnosti su iznesene kritike na izmjene zakona. Na eSavjetovanju, platformi za javnu raspravu, građani, stručnjaci i drugi zainteresirani izražavali su svoje nezadovoljstvo i zabrinutost zbog potencijalnih posljedica ovih promjena, a posebno oni nižih primanja. Mnogi smatraju da bi novi porez mogao nepovoljno utjecati na tržište nekretnina, povećati troškove stanovanja i otežati život mladima i obiteljima koje već imaju problema s pristupom tržištu nekretnina. Pored toga, kritičari upozoravaju da ovakav porez neće nužno smanjiti cijene najma ili povećati broj dostupnih nekretnina, nego bi mogao imati suprotan učinak, povećavajući troškove za stanare.

Iako se ovaj porez često spominje kao alat za smanjenje cijena najma, stvarnost bi mogla biti nešto složenija. Na cijene nekretnina najviše utječu kreditne politike banaka, kamatne stope i dostupnost kredita, moguće i više nego porezi. Uvođenjem poreza na nekretnine možda se i može povećati broj prijavljenih najmoprimaca, ali to neće nužno dovesti do smanjenja cijena najma, jer tržište ne reagira tako brzo i jednostavno. Ukoliko broj iznajmljivača ne poraste značajno, ovakav porez može čak dodatno povećati troškove stanovanja, osobito za mlade ljude koji već imaju poteškoće u pronalaženju pristupačnih stanova.

Niže smo izdvojili nekoliko ključnih razloga zašto bi ove promjene mogle imati negativne učinke.

●      VEĆE OPTEREĆENJE ZA GRAĐANE S NIŽIM PRIMANJIMA

Obitelji i pojedinci koji žive od nižih prihoda mogu biti znatno pogođeni porezima, jer ne zarađuju dovoljno da podmire povećane troškove. Ovi porezi mogu smanjiti njihov prihod i kupovnu moć, što znači da će imati manje novca za druge izdatke, poput hrane ili obrazovanja. Takvi porezi često pogađaju ljude s nižim primanjima više nego bogate jer svi plaćaju istu stopu poreza, bez obzira na to koliko zarađuju a u konačnici učinak je takav da oni sa većim primanjima postotno u odnosu na svoja primanja plaćaju manji porez nego oni koji imaju niža primanja – to se naziva regresivni učinak oporezivanja.

●      VIŠI ORGANIZACIJSKI I DRUGI TROŠKOVI

Za lokalne vlasti uvođenje novih poreza moguće znači i dodatne troškove. Potrebno je zaposliti više ljudi za prikupljanje poreza te unaprijediti sustav za naplatu i održavanje organizacijske strukture. Sve to znači veće troškove koji bi mogli biti prebačeni na građane. Osim toga, dodavanje novih poreza može učiniti porezni sustav kompliciranijim, a to stvara dodatne troškove za tvrtke koje moraju pratiti ove promjene i prilagoditi svoje poslovanje.

●      NEJEDNAKA PRIMJENA POREZA 

U Hrvatskoj postoje velike razlike među općinama – dok su neki gradovi bogati i imaju novac za učinkovito upravljanje porezima, drugi, siromašniji gradovi možda neće imati sposobnost pravilno upravljati novim porezima. Recimo, u bogatijim općinama porezi bi se mogli brže naplaćivati, dok bi siromašniji gradovi mogli imati problema s naplatom, što bi dodatno povećalo nerazmjernu raspodjelu resursa.

●      MOGUĆE ZLOUPOTREBE I LOŠE UPRAVLJANJE 

Kada poreze prikupljaju lokalne vlasti, postoji rizik da neće uvijek upravljati tim sredstvima na najbolji način. U područjima s manje kontrole, poput manjih općina, može doći do korupcije ili lošeg upravljanja prikupljenim novcem. Primjerice, ako se novac od poreza troši na nepotrebne projekte ili se ne koristi učinkovito, građani neće vidjeti koristi od svojih poreza, a to može povećati nezadovoljstvo.

●      NEPOVOLJAN POLOŽAJ VLASNIKA NEKRETNINA U RURALNIM PODRUČJIMA

Za razliku od vlasnika nekretnina u urbanim sredinama, ljudi u ruralnim područjima suočavaju se s posve različitim izazovima. Naime, u mnogim ruralnim područjima jednostavno nema tržišnog interesa za dugoročni najam, jer su ti krajevi manje atraktivni za stalni boravak. Ovdje se vlasnici često mogu osloniti samo na kratkoročni najam, jer za dugoročni najam nema potražnje.

Još jedan važan aspekt koji ovaj zakon ne uzima u obzir jest demografska obnova ruralnih područja. Ljudi koji u ruralnim područjima žive cijeli život, često se oslanjaju na prihod od kratkoročnog najma kako bi preživjeli. Mnogi od tih ljudi danas ulažu u obnovu svojih kuća i plaćaju kredite za obnovu, a kratkoročni najam im pomaže da pokriju troškove života. Sve to na koncu može dovesti do toga da se ti ljudi nađu u još težoj financijskoj situaciji, jer će se suočiti s visokim porezima koji dodatno opterećuju njihove prihode.

Sustav oporezivanja u Hrvatskoj obuhvaća porez na dohodak, porez na promet roba i usluga te novi porez na nekretnine. Porez na dohodak oporezuje tržišni dohodak fizičkih osoba, uzimajući u obzir izvore prihoda, visinu primanja i osobne odbitke kako bi se osiguralo pravično opterećenje prema ekonomskoj snazi i obiteljskim okolnostima. Lokalnim jedinicama omogućeno je određivanje stopa poreza, što daje fiskalnu decentralizaciju i prilagođavanje potrebama zajednica. Porezi na promet, uključujući PDV i trošarine, naplaćuju se na svaki stupanj proizvodnje i distribucije te služe i za regulaciju potrošnje s različitim društvenim i gospodarskim ciljevima. Porezna struktura potiče gospodarstvo i štiti osjetljive skupine kroz različite stope i oslobođenja. Porez na nekretnine uveden je kako bi se smanjio broj praznih stanova i visine najamnina, povećala dostupnost stanova za najam i pomoglo rješavanju stambenih problema mladih i obitelji, posebno u velikim gradovima i turističkim područjima. Očekuje se da će dodatni prihodi pojačati lokalne proračune, no učinak na najamnine ovisi o drugim ekonomskim čimbenicima. Rizici uključuju moguće izostatke nekretnina iz sustava i dodatno opterećenje za građane s nižim prihodima. Stoga je važno uvesti i druge mjere poput pomoći pri najmu i poticaja za gradnju povoljnijih stanova radi zaštite ranjivih skupina. Za kraj, porezni sustav u Hrvatskoj predstavlja usklađen, višerazinski okvir koji balansira fiskalne potrebe i socijalnu održivost države i društva.

IZVORI:

1. Ustav Republike Hrvatske, NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14
2. Opći porezni zakon, NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20,114/22, 152/24
3. Zakon o porezu na dobit, NN 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 114/22, 114/23.
4. Zakon o lokalnim porezima, NN 115/16, 101/17, 114/22, 114/23, 152/24.
5.  Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, NN 36/1991.
6.  Zakon o porezu na dodanu vrijednost, NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25.
7. Zakon o porezu na promet nekretnina, NN 115/16, 106/18,
8. Zakon o porezu na dohodak, NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24
9. Zakon o trošarinama, NN 106/18, 121/19, 144/21.
10. Zakon o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića, NN 72/13, 121/19, 22/20.
11. Zakon o posebnom porezu na motorna vozila, NN 15/2013, 108/2013 i 115/2016, 127/17, 121/19
12. Zakon o porezu na premije osiguranja od automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih vozila, NN 150/02
13. Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne ) samouprave, Narodne novine br. 127/17, 138/20
14. Uredba o načinu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na kavu i bezalkoholna pića, NN 156/22
15. Uredba o visini trošarine na duhanske prerađevine i duhanske proizvode, NN 15/22
16. Uredba o visini trošarine na energente i električnu energiju, NN 156/22
17. Uredba o visini trošarine na alkohol i alkoholna pića, NN 156/22
18. Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti, NN 132/17
19. Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima

KNJIGE:

1. Arbutina, Hrvoje; Rogić, Lugarić Tereza; Cindori, Sonja; Bogovac, Jasna; Klemenčić, Irena. Javnofinancijski sustav Republike Hrvatske. Zagreb: Narodne Novine, 2022.

2. Jelčić, Božidar; Lončarić Horvat, Olivera; Šimović, Jure; Arbutina, Hrvoje; Mijatović, Nikola. Financijsko pravo i financijska znanost. Zagreb: Narodne novine, 2008.

ČLANAK U ELEKTRONIČKOM ČASOPISU ILI BAZI:

1.   Javorić, Miljenko. 2015. Porez na dohodak u Republici Hrvatskoj. Financije i pravo, 3 (1), str. 83-100.

2.   Kesner-Škreb, Marina. 2002. Porez na promet. Financijska teorija i praksa, 26 (3), str. 317-319.

3.   Mirela Belaj. “Novi porez na nekretnine stiže 2025., a plaćat će se i do deset eura po kvadratu.” SiB.hr, 7. rujna 2024., https://sib.net.hr/vijesti/ostalo/1221842/novi-porez-na-nekretnine-stize-2025-a-placat-ce-se-i-do-deset-eura-po-kvadratu/ . Pristupljeno 07.09.2025.

PRIRUČNICI :

Barišić, Anton Florijan. Porez na dodanu vrijednost nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Pristupljeno : 12.12.2024. URL : https://www.mingo.hr/public/documents/92-vodic-pdv-lowreswebfinal.pdf